KEMIJSKI RJEČNIK

epoksi smola    →   epoxy resin

Epoksi smole jesu termostabilni polimeri dobiveni kopolimerizacijom epoksida s fenolima (npr. epiklorhidrina s bisfenolom A). Sadrže etersku vezu (-O-) i tvore čvrstu, umreženu polimernu strukturu. Epoksi smole su žilave, otporne na korozivne kemikalije i imaju dobra dielektrična svojstva. Zbog dobre adhezivnosti upotrebljavaju se u proizvodnji ljepila i lakova. Obično dolaze kao dvokomponentne smjese koje očvrsnu kad se pomiješaju.

PF smola    →   PF resin

PF smole je kratica za fenolnoformaldehidne smole, smole nastale polikondenzacijom fenola i formaldehida.

smola    →   resin

Smole su gumaste krutine ili polukrutine koje se koriste za izradu produkata kao što su boje, lakovi i plastike. Smola nije plastika osim ako to ne postane obradom.

prirodne smole    →   natural resins

Prirodne smole organski su spojevi koje izlučuju neke biljke i kukci. Koristimo ih kao ljepila i obično su netopljive u vodi.

termostabilna plastika    →   thermosetting plastic

Termostabilne plastike su polimerni materijali koji dodatkom energije očvrsnuti. Energija se može dovesti u obliku topline (guma), kemijskom reakcijom (dvokomponentna epoksi smola), ili zračenjem. Termostabilne plastike su obično tekuće ili plastične i prije naknadne obrade se oblikuju u njihov konačan oblik, ili se upotrebljavaju kao ljepila.

Termostabilne polimerne smole se pretvaraju u plastiku ili gumu umrežavanjem polimernih lanaca u krutu, trodimenzionalnu strukturu. Termostabilni materijali se ne mogu ponovo taliti ni formirati nakon umrežavanja.

aktinij    →   actinium

Aktinij je 1899. godine otkrio Andre Debierne (Francuska). Ime mu dolazi od grčke riječi aktis što znači zraka. To je mekani, srebrno bijeli metal. Reagira s vodom. Aktinij je radioaktivan i svijetli u mraku. Glavni izvor aktinija su uranijeve i torijeve rude, ali ga je danas jednostavnije dobiti umjetnim putem. Od ostalih aktinida odvaja se pomoću ionizmjenjivačkih smola. Otprilike je 150 puta aktivniji od radija i služi kao izvor neutrona.

bitumen    →   bitumen

Bitumen (lat. zemljana smola) u širem je smislu, zajedničko ime za mješavine organskih spojeva koje se nalaze u prirodi ili nastaju pirogenim raspadom organskih tvari, sastoje se pretežno od ugljikovodika, a topljive su u ugljikovom disulfidu.

ugljično vlakno    →   carbon fibre

Ugljična vlakna su tanke niti čistog ugljika koje su vrlo čvrste i fleksibilne. Ugljična vlakna služe kao punila za termoplastične smole pri čemu nastaju vrlo čvrsti kompoziti, laganiji i čvršći od čelika.

kationski izmjenjivač    →   cation exchange

Kationski izmjenjivači zamjenjuju katione iz otopine s H⁺ ionima. To su smole koje u svojoj strukturi sadrže, kao aktivne grupe, radikale kiselina (-SO₃H, -COOH, -OH).

cerij    →   cerium

Cerij je 1814. godine otkrio Martin Heinrich Klaproth (Njemačka) te istovremeno Jöns Jacob Berzelius (Švedska) i Wilhelm von Hisinger (Njemačka). Ime je dobio po asteroidu Ceresu otkrivenom dvije godine prije elementa. To je sivi metal koji potamni stajanjem na zraku. Lako s otapa u vodi i kiselinama. Zapali se na zraku kada se zagrije i izgara do CeO₂. Cerij je jaki reducens. Glavni izvor lakih lantanoida je mineral monacit (Ce, La, Nd, Pr fosfat) koji se nalazi u monacitnim pijescima. Svojstva su mu slična ostalim lantanoidima i od njih se odvaja ionizmjenjivačkim smolama. Koristi se za izradu piroforne legure od koje se rade kremenčići za upaljače. Koristi se kod izrade studijskih reflektora i projektora a oksid se koristi za poliranje stakla.