Specifična težina (γ) definira se kao omjer težine elementa mase i pripadajućeg mu volumena. Kako je gustoća (srednja) definirana kao omjer mase i volumena, specifična težina može se izraziti i uz pomoć gustoće:
gdje je g gravitacijska akceleracija.
Analitička vaga je instrument za precizno određivanje mase tvari. Analitička vaga osjetljiv je i skup instrument, a o njezinoj ispravnosti i preciznosti ovisi točnost rezultata analize. Najrašireniji tip analitičke vage jest vaga nosivosti 100 g i osjetljivosti 0.1 mg. Ni jednu kvantitativnu kemijsku analizu nije moguće napraviti bez upotrebe vage jer, bez obzira na metodu koju koristimo, uvijek treba odvagati uzorak za analizu i potrebne količine reagensa za pripravu otopina.
Analitičke vage smještaju se u staklene ormariće koji ih štite od prašine i zračnih struja koje bi mogle poremetiti položaj ravnoteže. Stalak vage pričvršćen je na debelu staklenu ili kamenu ploču kako bi se manjile vibracije, dok se horizontalnost vage provjerava ugrađenom okruglom libelom . Os oko koje se okreće poluga vage oštri je brid trostrane ahatne prizme (ahat se odabire zbog svoje tvrdoće) koji se nalazi na ravnoj podlozi od istog materijala. Zdjelice su također obješene na ahatne noževe. Noževi (prizme) i ležajevi najodgovorniji su za preciznost analitičke vage i treba ih čuvati od oštećenja. Stoga poluga i zdjelice leže na ležajevima samo kada promatramo njihanje vage dok u svakom drugom slučaju vaga mora biti zakočena.
Princip rada moderne laboratorijske vage temelji se na svojem prethodniku - vagi s jednakim krakovima. Tijelo nepoznate mase stavlja se na jednu stranu vage a utezi poznate mase na drugu. Kada se pokazivač vrati u središnji položaj, sile na oba kraka su jednake, a težina nepoznatog predmeta odredi se iz masa dodanih utega.
Moderne elektroničke laboratorijske vage temelje se na mjerenju struje potrebne da se pokretna elektromagnetna zavojnica vrati na svoju nultu poziciju iz koje je pomaknuta zbog opterećivanja vage tijelom čija se masa mjeri.
Na tijelo u fluidu (plinu ili tekućini) djeluje sila (uzgon), koja je po iznosu jednaka težini istisnute tekućine, a ima smjer suprotan sili težine tijela.
Atmosferski tlak je tlak kojeg izaziva težina zraka iznad bilo kojeg dijela zemljine površine. Na razini mora atmosfera drži stupac žive od 760 mm. Povećanjem visine atmosferski tlak opada. Standardna vrijednost atmosferskog tlaka na razini mora u SI jedinicama iznosi 101 325 Pa.
Newtonski fluidi su oni čiji se viskozitet ne mijenja promjenom gradijenta brzine toka. Plinovi i tekućine nižih molekularnih težina su obično Newtonski fluidi.
Osmometrija je način određivanja prosječne molekularne težine otopljene tvari mjerenjem osmotskog tlaka.
Relativna atomska masa elementa jest omjer prosječne mase atoma elementa i 1/12 mase atoma nuklida 12C. Elementi se u prirodi nalaze kao smjese izotopa, te su prosječne mase atoma elemenata uvjetovane relativnim odnosom tih izotopa u smjesi. Ne preporučuje se upotreba naziva težina (što je sila) umjesto mase.
Pješčana filtracija je često korištena i vrlo robustna metoda koja služi za uklanjanje krutih čestica iz vode. Filtracijski medij sastoji se od više slojeva pijeska koji se razlikuju po veličini čestica i specifičnoj težini
Generalić, Eni. "Težina." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav