KEMIJSKI RJEČNIK

superfluidni helij    →   superfluid helium

Superfluidnost helija otkrio je 1938. sovjetski fizičar Pyotr Leonidovich Kapitsa. Helij-4 pokazuje superfluidna svojstva kada se ohladi ispod 2.18 K (-270.97 °C), tzv. lamda-točka (λ). Pri ovim temperaturama tekući helij (helij II) je fluid s ekstremno niskom viskoznošću i ekstremno visokom specifičnom provodnošću topline. Toplinska vodljivost helija II je oko tri milijuna puta veća od helija I (tekući helij iznad 2.18 K). Ako se helij II stavi u neku posudu, tekućina će se penjati po unutrašnjoj strani a spuštati po vanjskoj strani posude.

helij II    →   helium II

Vidi Superfluidni helij

helij    →   helium

Helij su 1868. godine otkrili Pierre Jules César Janssen (Francuska) i Sir William Ramsay (Škotska). Ime mu dolazi od grčke riječi helios što znači sunce. To je plin bez boje i mirisa koji se u prirodi pojavljuje kao jednoatomni. Helij je kemijski inertan, nezapaljivi plin koji se ne spaja s drugim elementima. Prvi put pronađen je u spektru sunčevog zračenja. Helij je drugi element, iza vodika, po rasprostranjenosti u cijelom svemiru. Nastaje raspadom radioaktivnih elemenata, a industrijski se proizvodi iz zemnog plina iz Teksasa (SAD) u kojem ga ima oko 2 % (volumna). Upotrebljava se za punjenje balona, a smjesa koja se sastoji od 21 % O₂ i 79 % He koristi se kao zamjena za zrak kod ronjenja na velikim dubinama.

zrak    →   air

Zrak koji dišemo mješavina je plinova. Sastav suhog zraka na morskoj razini (0 m) prikazan je u donjoj tablici:

alotropija    →   allotropy

Alotropija (gr. allos, drugačije, and tropos, ponašanje) je pojavljivanje elemenata u dva ili više različitih molekulskih ili kristalnih oblika koji imaju različita kemijska i fizikalna svojstva. Razlika između ovih oblika može biti u njihovoj kristalnoj strukturi (bijeli, crveni i crni fosfor), broju atoma u molekuli (dvoatomni kisik i troatomni ozon) ili u molekularnoj strukturi kapljevine (tekući helij i helij II).

U nekim slučajevima alotropi su stabilni samo u određenom temperaturnom području koje je definirano temperaturom pretvorbe pri kojoj jedan alotrop prelazi u drugi. Primjerice, bijeli (metalni) kositar stabilan je ispod 13.2 °C a sivi (nemetalni) kositar stabilan je iznad 13.2 °C. Ova vrsta alotropije naziva se enantiotropija. Alotropija kod koje nema temperature (točke) pretvorbe naziva se monotropija.

Izraz alotropija ne može se primijeniti na tvari u različitim agregatnim stanjima, npr. kada se led topi i prelazi iz čvrstog leda u tekuću vodu.

Alotropija općenito opisuje pojavu polimorfizma kod elemenata, dok se polimorfija odnosi na svaku tvar koja može imati više kristalnih struktura.

alfa-čestica    →   alpha particle

Alfa-čestice su jezgre helijevih atoma (imaju masu 4, a naboj +2). Domet u zraku im je od 2 cm do 9 cm, ovisno o vrsti radioaktivnog izotopa koji ih emitira. Ako iz jezgre radioaktivnog elementa izađe alfa-čestica, onda nastaje novi element koji ima za dvije jedinice manji redni broj i za četiri jedinice manju atomsku masu od elementa iz kojeg je nastao, primjerice:

Struja alfa-čestica naziva se alfa-zračenje.

plin nositelj    →   carrier gas

Plin nositelj, obično helij ili dušik, jest plin koji nosi ispitivani uzorak kroz kolonu plinskog kromatografa.

atmosfera    →   atmosphere

1. Atmosfera je stupac zraka koji se pruža nekoliko stotina kilometara iznad površine Zemlje. Gustoća zraka smanjuje se s visinom. Atmosfera se sastoji od 78 % dušika, 21 % kisika i 0.9 % argona. Ostatak (0.1 %) čine ozon, vodena para, ugljikov dioksid, metan, helij i neon. Atmosfera je podijeljena u različita područja. Dva najniža sloja, troposfera (sloj najbliži Zemljinoj površini) i stratosfera, sadrže više od 99 % svih molekula u atmosferi.

2. Standardna atmosfera (atm) je zastarjela jedinica za tlak koja je jednaka tlaku zraka mjerenom kod srednje razine mora.

1 atm = 101 325 Pa

Tehnička atmosfera (at) je stara jedinica za tlak iz MKpS sustava.

1 at = 98 066.5 Pa

1 atm = 1.033 227 453 at

kriogenski fluid    →   cryogenic fluid

Kriogenski fluidi upotrebljava se za postizanje niskih temperatura. Njegovim naglim isparavanjem postižu se kriogenske temperature, obično ispod -150 °C. Najčešći kriogenski fluid koji se koristi u laboratoriju jest tekući dušik (-196 °C). Oblak koji se stvara pri radu s tekućim dušikom nastaje kondenziranjem vodene pare iz zraka. Osim tekućeg dušika upotrebljavaju se još i tekući helij (-269 °C), vodik (-253 °C), argon (-186 °C), kisik (-183 °C) i metan (-161 °C).

plemeniti plin    →   noble gas

U 18. skupinu periodnog sustava spadaju helij (He), neon (Ne), argon (Ar), kripton (Kr), ksenon (Xe) i radon (Rn). Zbog svoje kemijske inertnosti nazvani su plemeniti plinovi. Za razliku od većine ostalih elemenata plemeniti plinovi se u prirodi javljaju kao monoatomni.

Pod normalnim okolnostima plemeniti plinovi ne rade spojeve s drugim elementima. Prvi stabilni spoj plemenitog plina s nekim elementom, ksenonov tetrafluorid (XeF₄), pripravljen je tek 1962.