KEMIJSKI RJEČNIK

silos    →   silos

Silosi su konični ili valjkasti, najčešće uspravljeni, spremnici. Najčešće se koriste se za čuvanje sipkih materijala (brašna, pšenice, cementa, i sl.).

siloksani    →   siloxanes

Siloksani su zasićeni silicijevi i kisikovi hidridi s nerazgranatim ili razgranatim lancima sastavljenim od naizmjenično poredanih silicijevih i kisikovih atoma (-Si-O-Si-).

Brinellova tvrdoća    →   Brinell hardness

Brinellova tvrdoća je tvrdoća neke kovine određena metodom švedskog inženjera Johana Brinella (1849.-1925.), utiskivanjem čelične kuglice od 10 mm promjera silom od 300 N do 30 000 N na ravnu površinu ispitivanog materijala. Odnos sile i površine nastale udubine daje nam tvrdoću po Brinellu.

centrifuga    →   centrifuge

Centrifuga je naprava koja se koristi centrifugalnom silom za razdvajanje sastojina heterogenih mješavina čvrstih i tekućih tvari različitih specifičnih težina. Različite vrste centrifuga služe u raznim laboratorijima i u industriji (kemijskoj, prehrambenoj i sl.) za bistrenje, odjeljivanje, taloženje i filtriranje.

njutn    →   newton

Njutn (N) je izvedena SI jedinica sile. Definiran je silom koja tijelo mase jednog kilograma ubrza za jedan metar u sekundi na kvadrat (N = kg m s^-2). Ime je dobila po engleskom znanstveniku sir Isaacu Newtonu (1642.-1727.).

potencijalna energija    →   potential energy

Potencijalna energija (E_p) jest energija pohranjena unutar tijela ili sustava kao posljedica mjesta, oblika ili stanja (uključuje gravitacijsku, električnu, nuklearnu i kemijsku energiju). Gravitacijska potencijalna energija je energija povezana sa stanjem razdvojenosti tijela koja se međusobno privlače gravitacijskom silom. Elastična potencijalna energija povezana je sa stanjem sabijenosti ili rastegnutosti elastičnog tijela (poput opruge). Toplinska energija povezana je s nasumičnim gibanjem atoma i molekula u tijelu.

silikoni    →   silicones

Silikoni su polimeri ili oligomeri siloksana, obično nerazgranati, s općom formulom [-OSiR₂-]_n (gdje R nije jednak H).

Newtonov zakon gravitacije    →   Newton’s gravitational law

Svaki objekt u svemiru privlači svaki drugi objekt silom (gravitacijska sila, F_G) koja djeluje duž pravca kroz središta objekata, a proporcionalna je umnošku masa objekata i obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti između njih.

m₁ i m₂ su mase objekata a r je udaljenost između njih. G je univerzalna gravitacijska konstanta a iznosi 6.67•10^-26 N m² kg^-2. Strogo govoreći ovaj zakon vrijedi samo za objekte koje možemo smatrati materijalnim točkama. Inače, gravitacijsku silu treba računati integriranjem sila između različitih elemenata mase. Newtonov zakon gravitacije izveden je iz Keplerovih zakona, koji opisuju gibanje planeta, te uz fizikalnu pretpostavku da je Sunce središte i izvor gravitacijske sile.

Ispravnije je Newtonov zakon gravitacije napisati uz pomoć vektorske jednadžbe:

u kojoj su r₁ i r₂ položajni vektori masa m₁ i m₂.

Gravitacijske sile djeluju na daljinu, što znači da djeluju kroz prostor bez materijalnog dodira među objektima. Newtonov zakon gravitacije izveden je iz Keplerovih zakona za planetarna gibanja, uz fizikalnu pretpostavku da je sunce središte i izvor gravitacijske sile.

Također, svaki se objekt giba u smjeru djelovanja sile koja na njega djeluje, akceleracijom koja je obrnuto proporcionalna masi objekta. Za tijela na površini Zemlje, udaljenost r u izrazu za gravitacijsku silu praktički je jednaka polumjeru Zemlje, R_E. Ako masu tog tijela označimo sa m a masu Zemlje sa R_E, izraz za gravitacijsku silu kojom Zemlja djeluje na tijela na svojoj površini može se ovako napisati

pri čemu je g gravitacijska akceleracija, koja se iako ovisi o geografskoj širini, obično smatra konstantom približne vrijednosti 9.81 m s^-2.