KEMIJSKI RJEČNIK

rendgenski difrakcijski uzorci    →   X-ray diffraction pattern

Rendgenski difrakcijski uzorci interferentni su uzorci koje stvaraju X-zrake prilikom prolaza kroz čvrsti materijal. Proučavajući difrakcijske uzorke rendgenskih zraka, mogu se dobiti detaljne informacije o trodimenzionalnoj strukturi kristala, o njihovoj površini i atomima.

---

rendgenska kristalografija    →   X-ray crystallography

Rendgenska kristalografija je metoda određivanja trodimenzijskog rasporeda atoma u kristalima rendgenskim zrakama i analizom njihovih difrakcijskih uzoraka.

---

rendgenska difrakcija    →   X-ray diffraction

Pravilni raspored atoma u kristalnoj rešetki je zapravo trodimenzionalna rešetka za valove kratkih valnih duljina, kao što su rendgenske zrake. Atomi su smješteni u ravninama međusobno udaljenim za razmak d. Difrakcijski maksimumi pojavljuju se u smjeru upadnog vala, a valna duljina zračenja može se odrediti pomoću Braggove jednadžbe:

---

difrakcijska rešetka    →   diffraction grating

Difrakcijska rešetka jest niz pukotina (zareza), kojima se upadni val razlaže na sastavne valove različitih valnih duljina, razdvajajući po smjeru njihove difrakcijske maksimume.

---

rendgenska cijev    →   X-ray tube

Rendgenska cijev je katodna cijev koja fokusira energetske tokove elektrona u metalnu metu čime uzrokuje da ona emitira rendgenske zrake (X-zrake). Osnovni princip rendgenske cijevi nije se promijenio od Roentgenovog otkrića X-zraka 1895. Na katodu se dovede visoki napon (oko 50 000 V) zbog čega elektroni velikom brzinom izlijeću s katode. Sudarom elektrona s anodom nastaju rendgenske zrake koje se šire u prostor.

---

Avogadrova konstanta    →   Avogadro constant

Avogadrova konstanta (L ili N_A) odnos je broja jedinki (N) i količine tvari (n).

Mjerenjem difrakcije rendgenskih zraka na kristalima nađeno je da Avogadrova konstanta (L) ima vrijednost

L = (6.022 045±0.000 031)×10²³ mol^-1.

---

Braggov kut    →   Bragg angle

Braggov kut (Θ) jest kut između upadnih rendgenskih zraka i kristalnih ravnina za koji sekundarna radijacija pokazuje maksimalni intenzitet kao rezultat konstruktivne interferencije. Engleski fizičari William Bragg i njegov sin Lawrence Bragg dali su interpretaciju teorije difrakcije rendgenskih zraka na kristalima. Pojačanje rendgenske zrake nastupa kada je

Ova jednadžba naziva se Braggova jednadžba, a kut pri kojem se pojačava rendgenska zraka naziva se Bragovim kutem sjaja.

Iz Braggove jednadžbe možemo odrediti razmak između ravnina atoma d u kristalnoj rešetki eksperimentalnim određivanjem Braggovog kuta i poznavanjem valne duljine λ upotrijebljenih rendgenskih zraka. Isto tako iz Braggove jednadžbe možemo izračunati valnu duljinu λ ispitivanih rendgenskih zraka kad znamo d i θ.

---

monokromator    →   monochromator

Monokromator (od grčkih riječi mono, jedna i chroma, boja) optički je uređaj koji se temelji na disperziji svjetlosti na jednoj ili više prizmi ili difrakcijskih rešetki na njene konstitutivne valne duljine. Okretanjem rešetke može se dobiti željena frekvencija ili njihov uski pojas.

---

X-zrake    →   X-rays

X-zrake ili rendgenske zrake nalik su na svjetlosne zrake, ali mnogo kraće valne duljine (od 10^-11 m do 10^-9 m ili od 0.01 nm do 1 nm) koje nastaju bombardiranjem atoma visokoenergetskim česticama. X-zrake mogu proći kroz mnoge vrste materijala pa se upotrebljavaju u medicini i industriji za ispitivanje unutrašnje strukture.

---

Schrotterova aparatura za određivanje CO2    →   Schrotter apparatus for determination of CO2

Schrötterova aparatura za razgradnju (Schrötterov alkalimetar) koristi se za određivanje sadržaja karbonata u uzorcima vapnenca, gipsa, dolomita ili prašak za pecivo metodom gubitka težine. Aparaturu je osmislio 1871. austrijski kemičar Anton Schrötter von Kristelli (1802.-1875.). Težina ispunjene aparature manja je od 75 g (aparatura je visoka samo 16 cm) tako da se može vagati na analitičkoj vagi.

Procedura: U tikvicu C se kroz otvor D ubaci oko 0.5 g praškastog karbonatnog uzorka. Kolona za sušenje A napuni se do polovice koncentriranom sumpornom kiselinom (H₂SO₄) a lijevak B otopinom klorovodične kiseline (w(HCl) = 15 %). Sve zajedno se izvaže. Skinu se čepovi s oba dijela i polako, kapanjem, ispusti se HCl na uzorak. Iz razvijenog CO₂ ukloni se voda prolaskom kroz koncentriranu H₂SO₄ u posudi A i suhi CO₂ ispisti se u atmosferu. Kad se prestane razvijati CO₂ tikvica se zagrije do otprilike 80 °C kako bi se istjerao sav zaostali CO₂. Kroz gornji dio kolone za sušenje A lagano se isisava zrak pomoću vodene sisaljke sve dok se tikvica ne ohladi na sobnu temperaturu. Vrate se svi čepovi na svoje mjesto te se ponovno izvaže cijela aparatura. Gubitak mase jednak je količini ugljikovog dioksida oslobođenoj iz karbonata.

---