Dinamička ravnoteža uspostavlja se kada se dva suprotna procesa zbivaju približno istim brzinama tako da se u promatranom sustavu ne primjećuje promjena tijekom dužeg vremenskog perioda.
Klorinitet (simbol Cl) je definiran kao ukupna količina halida (klorida, bromida i jodida) u 1 kg mora, a da su pri tome jodid i bromid zamijenjeni ekvivalentnom količinom klorida. Kako bi se napravio neovisnim o promjenama atomskih masa halida, klorinitet se danas definira kao masa čistog srebra potrebna da se istalože svi kloridi, bromidi i jodidi pomnožena s 0.37285233. Klorinitet se općenito određuje kako bi se izračunala slanost (salinitet) mora.
Klorinitet se određuje Mohrovom metodom, jednom od najstarijih metoda titracije - uveo ju je 1856. njemački kemičar Karl Friedrich Mohr (1806.-1879.), titracijom uzorka mora sa standardnom otopinom srebrovog nitrata (AgNO3) uz kalijev kromat (K2CrO4) kao indikator.
pri tome se uz AgCl talože još i AgBr i AgI.
Problem kod Mhorove titracije je u tome što srebrov nitrat nije primarni standard. Kako bi ovo izbjegao i omogućio da sva mjerenja saliniteta budu usporediva, predsjednik Međunarodnog povjerenstva za istraživanje mora (ICES, International Council for the Exploration of the Sea), danski fizičar Martin Knudsen (1871.-1949.) definirao je kao standard Normalnu vodu (Eau de mer Normale) stalnog sastava s točno određenim klorinitetom (oko 19.38 ‰). Ova voda je potom korištena za standardizaciju otopine srebrova nitrata. Na taj način sva određivanja kloriniteta referirala su se na isti standard što je omogućilo da svi rezultati budu usporedivi. Upotrebom Normalne vode, Knudsenove pipete i birete za analizu te Hidrografskih tablica dobivali su se rezultati točnosti usporedive onima dobivenim gravimetrijom.
Mjerenjem saliniteta i kloriniteta u devet uzoraka mora iz različitih dijelova svijeta Knudsen je, 1889., došao do empirijske formule za određivanje saliniteta:
Ova formula koristila se do 1962., kada je Zajedničko vijeće za oceanografske tablice i standarde (JPOTS, Joint Panel for Oceanographic Tables and Standards) odredilo novu konstantu proporcionalnosti u Knudsenovoj formuli
Ekstenzivna svojstva su svojstva koja se mijenjaju promjenom količine tvari, npr. masa, volumen, dužina, naboj.
Kobalt je 1735. godine otkrio Georg Brand (Njemačka). Ime je dobio po njemačkom duhu koji čuva metale u zemlji - kobold ili od grčke riječi cobalos što znači rudnik. To je srebrno-plavi, sjajni, tvrdi metal koji zajedno sa željezom i niklom čini trijadu željeza. Površina mu je stabilna na zraku sve do 300 °C. Otapa se u kiselinama dok s lužinama praktički ne reagira. S koncentriranom nitratnom kiselinom kobalt prelazi u pasivno stanje. Feromagnetičan je sve do 1150 °C. Kobaltove para ili prašina i njegovi spojevi su toksični. U Zemljinoj kori javlja se u obliku arsenida i sulfida kao kobaltit (CoAs2·CoS2) i smaltit (CoS2). Kobalt se obično dobiva kao nusproizvod pri preradi ruda bakra i nikla. Uglavnom se upotrebljava u metalurgiji za izradu legura otpornih na koroziju i legura za permanentne magnete. Kobalt-60 je umjetni izotop koji se koristi u medicini kao izvor gama zračenja.
Teorija sudara je teorija koja objašnjava kako se događaju kemijske reakcije i zašto se mijenja brzina reakcije. Da bi se reakcija dogodila moraju se molekule reaktanta sudariti. Samo dio sudara, uspješni sudari, uzrokuje kemijske promjene. Uspješni sudari imaju dovoljno energije (aktivacija energija) u trenutku sudara da prekinu postojeće veze i stvore nove veze, stvarajući reakcijske produkte. Povećavanje koncentracije reaktanata i povišenje temperature povećava broj sudara, odnosno dovodi do povećanja brzine reakcije.
Kromatografija u koloni (na stupcu) je metoda kod koje se mobila faza kreće kroz usku cijev, pod utjecajem tlaka ili gravitacije, ispunjenu stacinarnom fazom. Kolonska kromatografija najčešće se koristi za separaciju uzorka, kako bi se izdvojila željena komponenta iz smjese. Ovisno o agregatnom stanju mobilne faze imamo plinsku (GC, gas chromatography) i tekućinsku kromatografiju (LC, liquid chromatography).
1. Kondenzacija je proces u kojem plin prelazi iz plinovitog u tekuće agregatno stanje, obično je uzrokovana hlađenjem.
2. Kondenzacija u koloidnim sustavima označava proces skupljanja manjih čestica u veće čestice koloidnih dimenzija.
3. Kondenzacija je vrsta kemijske reakcije u kojoj se izdvajaju male molekule kao što su molekule vode, amonijaka, ugljikova dioksida.
Fluorescencije je vrsta luminiscencije u kojoj se elektron vraća u svoje osnovno stanje gotovo trenutno (za manje od 10-8 sekunda), i u kojoj emisija svjetla prestaje kada se ukloni izvor pobude. Fluorescenciju karakterizira emisija zračenja u svim smjerovima.
Generalić, Eni. "Promjena stanja." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav