KEMIJSKI RJEČNIK

cijan    →   cyanogen

Cijan je u slobodnom stanju poznat kao kemijski spoj ugljika i dušika (CN)₂ ili dicijan. To je bezbojan, vrlo otrovan plin oštra mirisa koji na zraku izgara u ugljikov dioksid i dušik.

cijanidni postupak    →   cyanide process

Cijanidni postupak je postupak izdvajanja metala iz rude. Smrvljena ruda tretira se cijanidnim ionima u prisutnosti zraka stvarajući metalni kompleks. Kompleks se odvaja od rude i reducira do metala korištenjem pogodnog reducensa, obično cinka. Najčešće se koristi za dobivanje srebra i zlata.

analitička vaga    →   analytical balance

Analitička vaga je instrument za precizno određivanje mase tvari. Analitička vaga osjetljiv je i skup instrument, a o njezinoj ispravnosti i preciznosti ovisi točnost rezultata analize. Najrašireniji tip analitičke vage jest vaga nosivosti 100 g i osjetljivosti 0.1 mg. Ni jednu kvantitativnu kemijsku analizu nije moguće napraviti bez upotrebe vage jer, bez obzira na metodu koju koristimo, uvijek treba odvagati uzorak za analizu i potrebne količine reagensa za pripravu otopina.

Analitičke vage smještaju se u staklene ormariće koji ih štite od prašine i zračnih struja koje bi mogle poremetiti položaj ravnoteže. Stalak vage pričvršćen je na debelu staklenu ili kamenu ploču kako bi se manjile vibracije, dok se horizontalnost vage provjerava ugrađenom okruglom libelom . Os oko koje se okreće poluga vage oštri je brid trostrane ahatne prizme (ahat se odabire zbog svoje tvrdoće) koji se nalazi na ravnoj podlozi od istog materijala. Zdjelice su također obješene na ahatne noževe. Noževi (prizme) i ležajevi najodgovorniji su za preciznost analitičke vage i treba ih čuvati od oštećenja. Stoga poluga i zdjelice leže na ležajevima samo kada promatramo njihanje vage dok u svakom drugom slučaju vaga mora biti zakočena.

Princip rada moderne laboratorijske vage temelji se na svojem prethodniku - vagi s jednakim krakovima. Tijelo nepoznate mase stavlja se na jednu stranu vage a utezi poznate mase na drugu. Kada se pokazivač vrati u središnji položaj, sile na oba kraka su jednake, a težina nepoznatog predmeta odredi se iz masa dodanih utega.

Moderne elektroničke laboratorijske vage temelje se na mjerenju struje potrebne da se pokretna elektromagnetna zavojnica vrati na svoju nultu poziciju iz koje je pomaknuta zbog opterećivanja vage tijelom čija se masa mjeri.

benzen    →   benzene

Benzen (benzol), C₆H₆, najjednostavniji je aromatski ugljikovodik, lako hlapiva tekućina karakteristična mirisa, vrelišta 80 °C, netopljiva u vodi, topljiva u benzinu, alkoholu i eteru. Gori jako čađavim plamenom, a pomiješan sa zrakom stvara eksplozivnu smjesu. Pare su mu vrlo otrovne.

Njemački kemičar Friedrich August Kekulé je, 1865., predložio strukturu molekule benzena kao heksagonalni prsten koji se sastoji od šest atoma ugljika s naizmjeničnim jednostrukim i dvostrukim ugljik-ugljik vezama. Takva struktura kaže da bi benzen trebao biti vrlo reaktivan ali to nije slučaj. Mi danas znamo da je struktura benzena doista šesterokutna, kod koje su sve C-C veze jednake i čija se duljina nalazi između onih za jednostruku i dvostruku vezu. To je objašnjeno time da se π-orbitale susjednih ugljikovih atoma preklapaju i tvore delokaliziranu molekulsku orbitalu koja se proteže oko prstena, dajući mu dodatnu stabilnost i sukladno tomu smanjenu reaktivnost. To je razlog zašto se strukturna formula benzena predstavlja kao šesterokut s krugom u sredini koji predstavlja delokalizirane elektrone.

vaga    →   balance

Vaga je instrument za mjerenje mase (ili težine) tijela. Vage s polugom (jednakih ili različitih krakova) najstariji su tip naprava za mjerenje mase kod kojih je na jednom kraju poluge obješena zdjelica na koju se stavlja predmet nepoznate mase a na drugoj zdjelica s odgovarajućom masom utega. Kada je poluga u ravnoteži masa predmeta jednaka je masi utega.

Poluautomatske vage imaju mehanizam za dodavanje i skidanje utega koji znatno olakšava i ubrzava vaganje. Još bolje rješenje su vage s konstantnim opterećenjem krakova koje imaju samo dvije prizme i uvijek jednako opterećenu polugu vage. Kod ovog tipa vaga svi utezi su obješeni na kraku na kojem visi zdjelica a poluga je uravnotežena protuutegom na drugom kraku. Kada se na zdjelicu stavi predmet, sustavom poluga skida se onoliko utega kolika je masa predmeta. Tehničke i analitičke vage su u principu iste konstrukcije a razlikuju se jedino u materijalima i preciznosti izrade.

Moderne elektroničke laboratorijske vage temelje se na mjerenju struje potrebne da se pokretna elektromagnetna zavojnica vrati na svoju nultu poziciju iz koje je pomaknuta zbog opterećivanja vage tijelom čija se masa mjeri.

kalcij    →   calcium

Kalcij je 1808. godine otkrio Sir Humphry Davy (Engleska). Ime je dobio po latinskom nazivu za vapno - calix. To je mekani, srebrno bijeli metal čija se izložena površina prekrije slojem oksida i nitrida. Reagira s vodom i kisikom. U prirodi se uvijek nalazi u obliku spojeva. Kao vapnenac (CaCO₃) čini čitave planine, a vrlo rašireni mineral je i sadra ili gips (CaSO₄·2H₂O). U metalurgiji se upotrebljava za dezoksidaciju bakra i berilija, i za legiranje olova.

klorofil    →   chlorophyll

Klorofil je zeleni pigment prisutan u većini biljaka i cijanobakterija i ključni je element u pretvaranju svjetlosne energije u kemijsku kod fotosinteze. Molekule klorofila apsorbiraju svjetlost i to najjače u crvenom i plavom dijelu spektra, dok se zelena svjetlost reflektira dajući bilju karakterističnu boju.

deuterij    →   deuterium

Deuterij je izotop vodika čija se jezgra sastoji od jednog protona i jednog neutrona.

disocijacija    →   dissociation

Disocijacija je proces pri kojem se kemijska vrsta (molekula, ion i sl.) rastavlja na jednostavnije dijelove kao rezultat dodane energije (toplinska disocijacija) ili zbog djelovanja otapala (elektrolitička disocijacija). Disocijacija se može odvijati u plinovitoj, tekućoj ili krutoj fazi, ili se može dešavati u otopini. Primjer disocijacije je reverzibilna reakcija HI na visokoj temperaturi

Izraz disocijacija upotrebljava se i za reakcije ionizacije kiselina i baza u vodi. Primjerice, reakcija cijanovodične kiseline

često se piše kao disocijacija kiseline na ione

konstanta disocijacije    →   dissociation constant

Konstanta disocijacije je konstanta čija brojčana vrijednost daje odnos ravnotežnih koncentracija nedisociranog i disociranog oblika molekule. Što je konstanta disocijacije veća, to je više molekula disociralo.

Izraz disocijacija upotrebljava se i za reakcije ionizacije kiselina i baza u vodi. Primjerice, reakcija

često se piše kao disocijacija kiseline na ione

Konstanta ravnoteže za ovakvu reakciju naziva se konstanta disocijacije kiseline (K_a).

Koncentracija vode [H₂O] toliko je velika da se može smatrati konstantnom.

Slično tome, može se i ionizacija baze u vodi napisati kao

Konstanta disocijacije baze dana je s

K_a (K_b) je mjera za jakost kiseline (baze).