KEMIJSKI RJEČNIK

aktivirani kompleks    →   activated complex

Aktivirani kompleks je intermedijerna struktura prilikom pretvorbe reaktanata u produkte. Nastaje pri maksimalnom energetskom sadržaju duž reakcijske staze. Energija aktivacije je razlika između energije aktiviranog kompleksa i energije reaktanata.

energija aktivacije    →   activation energy

Energija aktivacije ili energija aktiviranja reakcije (E_a) energija je koju je potrebno dovesti molekulama da međusobno reagiraju. Da bi molekule kemijski reagirale, moraju se sudariti, ali međusobno mogu reagirati samo one molekule koje imaju veću energiju od energije aktiviranja. U kemijskoj kinetici energija aktivacije je visina potencijalne barijere koja odvaja produkte od reaktanata. Što je energija aktivacije veća, to manji broj molekula može prijeći vrh energetske barijere i reakcija je sporija.

agaroza    →   agarose

Agaroza je polisaharid dobiven iz agara koji se koristi u raznim područjima znanosti a naročito kao nosač u gel-elektroforezi. Struktura agaroze sadrži alternirajuće jedinice (1→3) vezane β-D-galaktopiranoze i (1→4) vezane 3,6-anhidro-α-L-galaktopiranoze.

alomerija    →   allomerism

Alomerija je pojava da tvari imaju različit kemijski sastav, a istu kristalnu strukturu.

AMU    →   AMU

AMU (atomic mass unit) je unificirana atomska jedinica mase (u) koja odgovara 1/12 mase nuklida ¹²C. Pogodna je za mjerenje mase atoma i molekula i iznosi 1.66 033×10^-27 kg. Stari naziv za ovu jedinicu je dalton (d).

anionski izmjenjivač    →   anion exchange

Anionski izmjenjivači zamjenjuju anione iz otopine s OH^- ionima. U svojoj strukturi imaju grupe bazičnog karaktera (-NH₂, -NRH, -NR₂, -NR₃⁺).

anizotropija    →   anisotropy

Anizotropija je svojstvo molekula i materijala da pokazuju različita fizikalna svojstva uzduž različitih molekularnih osi.

aktivno mjesto    →   active site

Aktivno mjesto je džep, odnosno udubina na enzimskoj molekuli koja odgovara molekuli reaktanta kao ruka rukavici. Aktivno mjesto smanjuje energiju aktivacije dotične reakcije.

aktivitet    →   activity

Aktivitet (a) je djelotvorna koncentracija neke tvari u otopinama elektrolita. U idealnoj otopini na čestice otopljene tvari djeluju samo molekule otapala, dok kod realnih otopina privlačne sile između iona u otopini rastu s povećanjem naboja iona i povećanjem njihove koncentracije, čime se smanjuje efektivna koncentracija iona u otopini. Aktivitet je jednak umnošku koeficijenta aktiviteta (f) i koncentracije (c)

Relativni aktivitet govori nam koliko je puta neka otopina aktivnija od istovrsne referentne otopine. Za standardno referentno stanje uzima se otopina tvari pri beskonačnom razrjeđenju kada je koeficijent aktiviteta jednak jedinici.

Aktivitet i koeficijent aktiviteta bezdimenzijske su veličine. Aktivitet je jednak koncentraciji tek u vrlo razrijeđenim otopinama. Za čvrste tvari uzima se da je aktivitet jednak jedinici.

koeficijent aktiviteta    →   activity coefficient

Koeficijent aktiviteta (γ ili f) pokazuje odstupanje otopine od idealnog ponašanja. Koeficijent aktiviteta nekog iona opada s porastom koncentracije i naboja svih prisutnih iona u otopini. Tek kod vrlo razrijeđenih otopina koeficijent aktiviteta približava se jedinici. U jako razrijeđenim otopinama, kod kojih je m manje od 0.01, za približno određivanje koeficijenta aktiviteta može se upotrijebiti Debye-Huckelov granični zakon

gdje je γ_i = koeficijent aktiviteta vrste i, z = naboj iona a μ = ionska jakost otopine.

Koeficijent aktiviteta neelektrolita, odnosno neutralnih molekula jednak je jedinici.