Baterija jest naprava koja pretvara kemijsku energiju u električnu. Proces na kojemu počiva rad baterije uključuje kemijske reakcije u kojima elektroni prelaze s jedne tvari na drugu, putem dvije polu-reakcije, od kojih jedna uključuje gubitak a druga dobitak elektrona. Baterija je elektrokemijski članak, podijeljen u dva polučlanak, a reakcija počinje kad se polučlanci spoje električki vodljivom stazom. Prijelaz elektrona iz jednog u drugi polučlanak odgovara električnoj struji. Svaki polučlanak sadrži i elektrodu. Elektroda koja daje elektrone u strujni krug kad se baterija izbija zove se anoda i negativni je terminal baterije. Elektroda koja, pak, prima elektrone zove se katoda i pozitivni je terminal baterije. Električni strujni krug zatvoren je elektrolitom, električki vodljivom tvari koja je smještena između elektroda i prenosi naboj između njih. U takozvanim mokrim člancima, elektrolit je tekućeg tipa a sadrži otopljene ione, čije gibanje stvara električnu struju; u suhim člancima elektrolit je čvrstog tipa - s mobilnim ionima kao nositeljima naboja, ili s ionskom otopinom unutar čvrste matrice.
Klorofluorougljici (CFC) spojevi su sastavljeni od klora, fluora i ugljika, koji su se donedavno široko upotrebljavali u aerosolnim dozama i kao rashladna sredstva. Služe kao sirovina za proizvodnju polistirena.
Uglenj je crna ili crno-smeđa, zapaljiva sedimentna stijena, sa sadržajem ugljika od 30 %(lignit) do 98 %(kameni ugalj), pomiješanog s malim količinama sumpornih i dušikovih spojeva. Nastao je raspadanjem i sabijanjem biljne tvari u močvarama tijekom millijuna godina. Ugljen se vadi u ugljenokopima, a primarno se upotrebljava kao gorivo.
Ugljeni plin proizvodi se destruktivnom destilacijom ugljena i sadrži približno 50 % vodika, 35 % metana i 8 % ugljikova monoksida. Sporedni produkti proizvodnje ugljenog plina jesu katran i koks.
Ugljeni katran je materijal koji se dobiva destruktivnom destilacijom ugljena kod proizvodnje ugljenog plina. Sirovi katran sadrži velik broj organskih spojeva (npr. benzena, naftalena, metilbenzena itd.) koji se mogu razdvojiti frakcijskom destilacijom.
Berilij su 1828. godine otkrili Friedrich Woehler (Njemačka) i A. B. Bussy (Francuska). Ime mu dolazi od grčkog naziva beryllos za mineral beril. Do 1957. godine u upotrebi je bio i naziv glucinum od grčke riječi glykys što znači sladak, zbog slatkastog okusa njegovih spojeva. To je polutvrdi, srebrno sivi, sjajni metal koji ne reagira s zrakom ili vodom. Otapa se u kloridnoj i sulfatnoj kiselini ali ne i u nitratnoj, bez obzira na njenu koncentraciju. Berilij i njegovi spojevi su jako otrovni, naročito ako su fino usitnjeni. Jako je toksičan i kancerogen ako se udiše ili dođe u kontakt s kožom. Minerali iz kojih se komercijalno dobiva su beril (Be3Al2Si6O18) i bertrandit (Be4[H2Si2O9]). Berilij je visokotehnološki metal. Koristi se kao moderator u nuklearnim reaktorima i za izradu specijalnih legura s aluminijem i bakrom.
Beta-čestice su nabijene čestice s masom koja je 0.0005 mase protona. Izlijeću iz jezgre s energijom od 0 MeV do 4 MeV. Domet je beta-čestica oko 10 m ali im je sposobnost ionizacije osjetno manja od alfa-čestica.
Ako iz jezgre radioaktivnog elementa izađe beta-čestica, nastaje novi element kojem se redni broj poveća za jedan a atomska masa mu ostane nepromijenjena. Primjerice raspadom ugljika-14 nastaje dušik-14, elektron i antineutrino:
Biokapacitet (ili biološki kapacitet) je sposobnost ekosustava za proizvodnju korisnih bioloških materijala i apsorpciju ljudskom aktivnošću stvorenog ugljikovog dioksida, upotrebom trenutačnih shema upravljanja i tehnologije ekstrakcije. Korisni biološki materijali su oni koji se upotrebljavaju u ljudskoj ekonomiji (što se smatra korisnim može se mijenjati iz godine u godinu). Biokapacitet nekog područja izračunava se množenjem stvarnog fizičkog područje s faktorom prinosa i odgovarajućim faktorom ekvivalencije.
Faktor prinosa je faktor koji račune razlike u produktivnosti koju pojedine zemlje ostvaruju na određenom tipu tla. Svaka zemlja svake godine daje faktor prinosa za oranice, pašnjake, šume i ribarstvo.
Faktor ekvivalencije temelji se na produktivnosti i on pretvara određeni tip tla u univerzalnu jedinicu za biološki produktivne površine, globalni hektar (gha).
Kondenzirane strukture su skraćeni i pregledniji prikazi strukturnih formula organskih spojeva (butan, CH3(CH2)2CH3).
Generalić, Eni. "Nitrozo spoj." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav