KEMIJSKI RJEČNIK

neon    →   neon

Neon su 1898. godine otkrili Sir William Ramsay i M. W. Travers (Engleska). Ime je dobio od grčke riječi neos što znači nov. To je kemijski inertan, jednoatomni, nezapaljivi plin bez boje i mirisa. Neon se dobiva se frakcijskom destilacijom tekućeg zraka. Upotrebljava se za punjenje svjetlećih cijevi (neonki).

Heisenbergov princip neodređenosti    →   Heisenberg uncertainty principle

Heisenbergov princip neodređenosti kaže da je nemoguće istodobno točno ustanoviti brzinu elektrona i njegov položaj u prostoru. Ako se točno odredi položaj elektrona u prostoru, potpuno je neodređena njegova brzina i obratno. Ovaj princip neodređenosti dao je 1927. njemački fizičar Werner Heisenberg (1901.-1976.).

neopren    →   neoprene

Neopren je sintetički kaučuk koji se dobiva polimerizacijom 2-klorbuta-1,2-diena. Neopren se često upotrebljava umjesto prirodne gume na mjestima gdje se zahtijeva otpornost na kemikalije.

neodimij    →   neodymium

Neodimij je 1885. godine otkrio Carl F. Auer von Welsbach (Austrija). Ime je dobio po grčkim riječima neo i didymos što znači novi blizanac. To je srebrno bijeli metal koji brzo potamni na zraku. Sporo reagira s hladnom vodom, a mnogo brže s toplom. Zapali se na zraku kada se zagrije i izgara do Nd₂O₃. Glavni izvor lakih lantanoida je mineral monacit (Ce, La, Nd, Pr fosfat) koji se nalazi u monacitnim pijescima. Koristi se za izradu piroforne legure od koje se rade kremenčići za upaljače. Boji staklo od čisto ljubičaste do vinsko crvene. Staklo koje sadrži neodimij može se upotrebljavati za lasere i u astronomiji.

apsolutno    →   absolute

Apsolutno je neovisno o bilo čemu drugome i nije dano u odnosu na nešto, npr. apsolutna nula.

zrak    →   air

Zrak koji dišemo mješavina je plinova. Sastav suhog zraka na morskoj razini (0 m) prikazan je u donjoj tablici:

atmosfera    →   atmosphere

1. Atmosfera je stupac zraka koji se pruža nekoliko stotina kilometara iznad površine Zemlje. Gustoća zraka smanjuje se s visinom. Atmosfera se sastoji od 78 % dušika, 21 % kisika i 0.9 % argona. Ostatak (0.1 %) čine ozon, vodena para, ugljikov dioksid, metan, helij i neon. Atmosfera je podijeljena u različita područja. Dva najniža sloja, troposfera (sloj najbliži Zemljinoj površini) i stratosfera, sadrže više od 99 % svih molekula u atmosferi.

2. Standardna atmosfera (atm) je zastarjela jedinica za tlak koja je jednaka tlaku zraka mjerenom kod srednje razine mora.

1 atm = 101 325 Pa

Tehnička atmosfera (at) je stara jedinica za tlak iz MKpS sustava.

1 at = 98 066.5 Pa

1 atm = 1.033 227 453 at

Bohrov atom    →   Bohr atom

Bohrov atom je model atoma koji objašnjava emisijski i apsorpcijski spektar kao posljedicu prijelaza elektrona između dvaju stanja, stacionarnog i pobuđenog. Pretpostavlja postojanje definiranih putanja elektrona unutar atoma, što je u suprotnosti s Heisenbergovim principom neodređenosti elektrona.

snižavanje ledišta    →   depression of freezing point

Sniženje ledišta događa se kada se u otapalu otopi neka tvar. Iznos za koji se temperatura zamrzavanja snizi proporcionalan je broju molekula otopljene tvari otopljenih u otapalu i neovisan je o njihovoj prirodi.

ugljikohidrat    →   carbohydrate

Ugljikohidrati su polihidroksi aldehidi ili ketoni, ili spojevi koji hidrolizom daju takve spojeve. Često se upotrebljava i naziv saharidi, naziv izveden od latinskog naziva za šećer - saccharum). Ugljikohidrati su najraširenija klasa organskih spojeva i čine više od 50 % Zemljine suhe biomase. Sva hrana koju trošimo svoje porijeklo vuče iz biljaka koje, procesom fotosinteze, iz ugljikovog dioksida i vode stvaraju jednostavne šećere (glukozu). Složeniji ugljikohidrati, kao što su celuloza i škrob, nastaju iz glukoze. Klorofil u biljkama apsorpcijom Sunčeve svjetlosti dobiva energiju neophodnu za sintezu ugljikohidrata

U vrijeme kad još nije bila poznata njihova struktura ugljikohidrate se smatralo spojevima ugljika i vode što se moglo izraziti općom formulom C_x(H₂O)_y. Kasnija istraživanja pokazala su da ovi spojevi nisu hidrati ali ime je ostalo.

Ugljikohidrati se mogu podijeliti u dvije skupine: na jednostavne šećere (monosaharide), koji se ne mogu rastaviti na manje jedinice djelovanjem razrijeđene kiseline, i na složene šećere koji su sastavljeni od dvaju (disaharidi) ili više (oligosaharidi i polisaharidi) monosaharida povezanih acetalnom (glikozidnom) vezom. Složeni šećeri se hidrolizom mogu rastaviti na jednostavne šećere.