KEMIJSKI RJEČNIK

Lewisovi simboli    →   Lewis symbols

Lewisovim simbolima slikovito se prikazuje struktura molekula. Valentni elektroni prikazani su točkama oko simbola atoma.

vatrostalni metal    →   refractory metal

Vatrostalni metali skupina su metala koja ima jako visoku točku taljenja, otpornost na trošenje i koroziju ( wolfram, molibden, tantal, niobij i renij).

supravodljivost    →   superconductivity

Supravodljivost je fenomen koji se javlja kad metali, slitine ili spojevi ispod kritične temperature, T_c, gube električni otpor i magnetsku permeabilnost (Meissnerov efekt i Josephsonov efekt).

supervodič    →   superconductor

Supervodič je tvar koja ispod kritične temperature, T_c, potpuno gubi električni otpor.

terminalni    →   terminal

Pojam terminalni kraj u kemiji označava kraj polimerne molekule i točku u kojoj se elektronske veze mogu lako uspostaviti i isto tako lako puknuti.

težina    →   weight

Težina je umnožak mase i gravitacijskog ubrzanja. Za razliku od mase, težina nije ista na svim točkama Zemljine površine jer gravitacijsko ubrzanje ovisi o nadmorskoj visini i zemljopisnoj širini.

Newtonov zakon gravitacije    →   Newton’s gravitational law

Svaki objekt u svemiru privlači svaki drugi objekt silom (gravitacijska sila, F_G) koja djeluje duž pravca kroz središta objekata, a proporcionalna je umnošku masa objekata i obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti između njih.

m₁ i m₂ su mase objekata a r je udaljenost između njih. G je univerzalna gravitacijska konstanta a iznosi 6.67•10^-26 N m² kg^-2. Strogo govoreći ovaj zakon vrijedi samo za objekte koje možemo smatrati materijalnim točkama. Inače, gravitacijsku silu treba računati integriranjem sila između različitih elemenata mase. Newtonov zakon gravitacije izveden je iz Keplerovih zakona, koji opisuju gibanje planeta, te uz fizikalnu pretpostavku da je Sunce središte i izvor gravitacijske sile.

Ispravnije je Newtonov zakon gravitacije napisati uz pomoć vektorske jednadžbe:

u kojoj su r₁ i r₂ položajni vektori masa m₁ i m₂.

Gravitacijske sile djeluju na daljinu, što znači da djeluju kroz prostor bez materijalnog dodira među objektima. Newtonov zakon gravitacije izveden je iz Keplerovih zakona za planetarna gibanja, uz fizikalnu pretpostavku da je sunce središte i izvor gravitacijske sile.

Također, svaki se objekt giba u smjeru djelovanja sile koja na njega djeluje, akceleracijom koja je obrnuto proporcionalna masi objekta. Za tijela na površini Zemlje, udaljenost r u izrazu za gravitacijsku silu praktički je jednaka polumjeru Zemlje, R_E. Ako masu tog tijela označimo sa m a masu Zemlje sa R_E, izraz za gravitacijsku silu kojom Zemlja djeluje na tijela na svojoj površini može se ovako napisati

pri čemu je g gravitacijska akceleracija, koja se iako ovisi o geografskoj širini, obično smatra konstantom približne vrijednosti 9.81 m s^-2.

nula    →   zero

Nula (npr. odsutnost neke vrste) najniža je referentna točka neke skale.

izopikna    →   isopycnal

Izopikne su linije koja spajaju točke iste gustoće u fluidu.

Ostwaldov viskozimetar    →   Ostwald’s viscometer

Ostwaldov viskozimetar ,poznat i kao viskozimetar s U-cijevi ili kapilarni viskozimetar, je uređaj za mjerenje viskoziteta tekućina poznate gustoće. Određivanje viskoziteta temelji se na mjerenju istjecanja tekućine kroz kapilaru (zabilježi se vrijeme kad razina tekućine stigne od točke A do točke B). Ostwaldov viskozimetar izmislio je njemački kemičar Wilhelm Ostwald (1853.-1932.).

Instrument se prvo baždari tekućinom poznatog viskoziteta kao što je čista (deionizirana) voda. Poznavajući viskozitet jedne tekućine lako se izračuna viskozitet druge

gdje su η₁ and η₂ viskoziteti ispitivane tekućine i vode a ρ₁ and ρ₂ njihove gustoće.