Alkani (parafini) su alifatski (s otvorenim lancem) zasićeni ugljikovodici koji se mogu prikazati općom formulom CnH2n+2. Nemaju funkcionalne skupine a mogu biti ravnolančani ili razgranati. Prema IUPAC nomenklaturi imenuju se tako da se najdužem slijedu doda nastavak -an. Prva četiri člana homolognog niza jesu plinovi, alkani s 5 do 15 atoma tekućine su, a viši su u čvrstom stanju. Slabo su reaktivni i pokazuju uglavnom reakcije supstitucije. U prirodi se nalaze u nafti i zemnom plinu. Koriste se kao pogonska goriva, otapala i sirovine za mnoge organske sinteze.
Aminokiseline su slabe organske kiseline koje sadrže amino skupinu (-NH2). Biološki su važne samo one aminokiseline kod kojih su amino i karboksilna skupina (-COOH) vezane za isti ugljikov atom. Aminokiseline služe kao ishodne tvari za razne druge organizmu potrebne spojeve (enzime, hormone, pigmente itd.).
Azo-spojevi organski su spojevi kod kojih su dvije skupine povezane -N=N- skupinom. Mogu nastati reakcijom diazonijeva iona s benzenskim prstenom.
U 16. skupinu periodnog sustava spadaju kisik (O), sumpor (S), selenij (Se), telurij (Te) i polonij (Po). Zajedničkim imenom nazivaju se halkogenima (oni koji tvore rude) jer su najviše zastupljeni u rudama.
Anomeri su dijastereoizomeri nastali kao posljedica povezivanja monosaharida u cikličku strukturu. Ovi izomeri razlikuju se samo po stereokemijskoj konfiguraciji na prvom asimetričnom C atomu koji prilikom izgradnje poluacetala može imati OH skupinu iznad ili ispod osnovne ravnine. Anomer se označava kao α ako je konfiguracija anomernog ugljika ista kao konfiguracija referentnog asimetričnog ugljika u Fischerovoj projekciji. Ako je konfiguracija različita anomer se označava kao β. Primjerice dva ciklička oblika glukoze, α-D-glukopiranoza i β-D-glukopiranoza su anomeri.
Aromatski ugljikovodici velika su skupina nezasićenih cikličkih ugljikovodika koji sadrže jedan ili više benzenovih prstenova. Prema Kekuléovoj formuli u benzenovom prstenu (C6H6) nalaze se tri dvostruke veze i može se prikazati kao cikloheksatrien. Kemijska svojstva benzena se, međutim, znatno razlikuju od spojeva koji sadrže dvostruke veze. Sve veze u benzenu su iste dužine i nalaze se između dvostruke i jednostruke C-C veze.
Karboksilne kiseline (karbonske kiseline) organski su spojevi koji u svojoj strukturi sadrže RC(=O)OH skupinu (karboksilnu skupinu). Prema IUPAC nomenklaturi imenuju se tako da se najdužem slijedu s karboksilnom skupinom doda nastavak -ska, a riječ kiselina piše se odvojeno. Ugljikov atom u karboksilnoj skupini broji se kao dio lanca. Ovisno o broju karboksilnih skupina a mogu biti mono-, di- i polikarboksilne kiseline, a mogu biti zasićene, nezasićene i aromatske. Karboksilne kiseline općenito su slabe kiseline. Uz karboksilnu skupinu mogu sadržavati i neku drugu karakterističnu skupinu. One kiseline koje sadrže amino skupinu (-NH2) zovu se aminokiseline.
Celuloza je polisaharid (C6H10O5)n, sastavljen od dugih nizova međusobno povezanih molekula glukoze (1→4)-β-glikozidnom vezom. Skupine celuloznih lanaca povezanih vodikovom vezom nazivaju se fibrili. Celuloza je bijela vlaknasta tvar, specifične težine oko 1.50, bez okusa i mirisa. Netopljiva je u vodi i organskim otapalima. U prirodi se celuloza primarno koristi kao strukturni materijal koji biljkama daje karakterističnu čvrstoću i elastičnost. Glavni je sastojak staničnih stijenki biljaka i najrašireniji je organski spoj u prirodi. Lišće i trava sastavljeni su uglavnom od celuloze a, gotovo čista (98 %) može se naći u pamuku. Celuloza se može upotrebljavati u čistom stanju kako je nađena u prirodi: u tekstilnoj industriji (pamuk, lan) i proizvodnji papira ili se može kemijski obrađivati u celulozni acetat (umjetna svila) ili celulozni nitrat (bezdimni barut).
Generalić, Eni. "Karbonilna skupina." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav