KEMIJSKI RJEČNIK

antimon    →   antimony

Antimon je poznat od davnih vremena (~1600. godine prije Krista). Ime mu dolazi od grčkih riječi anti i monos što znači onaj koji ne dolazi sam. Simbol dolazi od latinskog naziva za antimonov sulfid - stibium. Žuti nemetalni antimon je nestabilna alotropska modifikacija koja lako prelazi u stabilni sivi metalni antimon. Sivi antimon ima svojstvo da mu se volumen pri taljenju smanjuje. Na zraku je stabilan ali ako se zagrije izgara. Lako se otapa u oksidirajućim kiselinama. Antimon i njegovi spojevi su toksični. Nadražuje na dodir. Glavna ruda za proizvodnju antimona je stibinit (Sb₂S₃). Upotrebljava se kao legirni element za olovo i kositar.

aromatski ugljikovodici    →   aromatic compounds

Aromatski ugljikovodici velika su skupina nezasićenih cikličkih ugljikovodika koji sadrže jedan ili više benzenovih prstenova. Prema Kekuléovoj formuli u benzenovom prstenu (C₆H₆) nalaze se tri dvostruke veze i može se prikazati kao cikloheksatrien. Kemijska svojstva benzena se, međutim, znatno razlikuju od spojeva koji sadrže dvostruke veze. Sve veze u benzenu su iste dužine i nalaze se između dvostruke i jednostruke C-C veze.

arsen    →   arsenic

Arsen je 1250. godine otkrio Albertus Magnus (Njemačka). Ime mu dolazi od grčke riječi arsenikon za zlatni auripigment (As₂S₃). Korijen riječi se može naći i u arapskom nazivu za auripigment - az-zernikh. Arsen se javlja u dvije alotropske modifikacije. Nestabilnoj žutoj, mekanoj poput voska. Stabilnija modifikacija je srebrno-sivi arsen metalnog sjaja. Otporan je na vodu, kiseline i alkalije. Arsen je otrovan i kancerogen a naročito je opasan zbog kumulativnog efekta. Spojevi sumu jako toksični ako se unesu u organizam. U prirodi dolazi uglavnom u obliku sulfida, arsenopirit (FeAsS), auripigment (As₂S₃) i oksida arsenolit (As₄O₆). Spojevi arsena upotrebljavaju se za uništavanje insekata, miševa i štakora.

karbonati    →   carbonates

Karbonati su soli karbonatne kiseline. To su spojevi sastavljeni od kationa metala i karbonatnog aniona (CO₃^2-).

katalitičko hidrogeniranje    →   catalytic hydrogenation

Katalitičko hidrogeniranje je uvođenje vodika u nezasićene ili nečiste ugljikovodične spojeve, uz prisutnost katalizatora, pri čemu nastaju zasićeni ili očišćeni (od npr. sumpora i dušika) ugljikovodični spojevi.

kloriranje    →   chlorination

1. Kloriranje je uvođenje klora u molekulu organskog spoja adicijom ili supstitucijom.

2. Kloriranje je dezinficiranje vode za piće ili bazena plinovitim klorom ili njegovim spojevima.

barij    →   barium

Barij je 1808. godine otkrio Sir Humphry Davy (Engleska). Ime mu dolazi od grčke riječi baris što znači težak. To je srebrno bijeli, mekani metal. Barij veoma lako reagira kisikom iz zraka pa se čuva u petroleju. Reagira s vodom i alkoholom. Barij je otrovan. Svi njegovi topljivi spojevi su toksični. Barijev karbonat se koristi kao otrov za štakore. Glavni minerali su mu barit (BaSO₄) i viterit (BaCO₃). Upotrebljava se u radio tehnici za uklanjanje i posljednjih tragova kisika iz vakuum-cijevi.

baza    →   base

Povijesno gledajući (S. Arrhenius), baze su tvari koja disocirajući u otopinama daju OH- ione, pri čemu je rezultirajući pH veći od 7. Po Brønsted-Lowryjevoj teoriji baza je tvar koja je sposobna primiti proton (proton akceptor). Da bi se neka jedinka ponašala kao baza, mora biti prisutan proton donor (kiselina).

Najopćenitiju definiciju baza jdao je G. N. Lewis koji sve kemijske vrste koje mogu dati elektronski par naziva bazom. Otopine baza nazivamo lužinama.

Tipične baze su metalni oksidi, hidroksidi i spojevi (kao amonijak) koji daju hidroksid-ione u vodenim otopinama.

berilij    →   beryllium

Berilij su 1828. godine otkrili Friedrich Woehler (Njemačka) i A. B. Bussy (Francuska). Ime mu dolazi od grčkog naziva beryllos za mineral beril. Do 1957. godine u upotrebi je bio i naziv glucinum od grčke riječi glykys što znači sladak, zbog slatkastog okusa njegovih spojeva. To je polutvrdi, srebrno sivi, sjajni metal koji ne reagira s zrakom ili vodom. Otapa se u kloridnoj i sulfatnoj kiselini ali ne i u nitratnoj, bez obzira na njenu koncentraciju. Berilij i njegovi spojevi su jako otrovni, naročito ako su fino usitnjeni. Jako je toksičan i kancerogen ako se udiše ili dođe u kontakt s kožom. Minerali iz kojih se komercijalno dobiva su beril (Be₃Al₂Si₆O₁₈) i bertrandit (Be₄[H₂Si₂O₉]). Berilij je visokotehnološki metal. Koristi se kao moderator u nuklearnim reaktorima i za izradu specijalnih legura s aluminijem i bakrom.

bizmut    →   bismuth

Bizmut je 1753. godine otkrio Claude Geofroy (Francuska). Ime mu dolazi od njemačkog naziva Weisse Masse - bijele nakupine što je kasnije prešlo u wismut i bisemutum. To je krhki metal srebrno-ružičasti boje. Stabilan u vodi i na zraku. Otapa se samo u koncentriranoj nitratnoj i vrućoj sulfatnoj kiselini. Toplinska vodljivost mu je najniža od svih metala, osim žive. Slab je vodič struje i ima najveći Hallov efekt od svih metala. Bizmut i njegovi spojevi su otrovni. Glavne rude bizmuta su bizmutov sjajnik (Bi₂S₃) i bizmutov oker (Bi₂O₃). Upotrebljava se kao sastojak niskotaljivih legura s olovom, kositrom i kadmijem, za izradu električnih i toplinskih osigurača. Služi kao nosač za uranijevo gorivo u nuklearnom reaktoru.