KEMIJSKI RJEČNIK

arsen    →   arsenic

Arsen je 1250. godine otkrio Albertus Magnus (Njemačka). Ime mu dolazi od grčke riječi arsenikon za zlatni auripigment (As₂S₃). Korijen riječi se može naći i u arapskom nazivu za auripigment - az-zernikh. Arsen se javlja u dvije alotropske modifikacije. Nestabilnoj žutoj, mekanoj poput voska. Stabilnija modifikacija je srebrno-sivi arsen metalnog sjaja. Otporan je na vodu, kiseline i alkalije. Arsen je otrovan i kancerogen a naročito je opasan zbog kumulativnog efekta. Spojevi sumu jako toksični ako se unesu u organizam. U prirodi dolazi uglavnom u obliku sulfida, arsenopirit (FeAsS), auripigment (As₂S₃) i oksida arsenolit (As₄O₆). Spojevi arsena upotrebljavaju se za uništavanje insekata, miševa i štakora.

Bunsen, Robert Wilhem    →   Bunsen, Robert Wilhem

Robert Wilhem Bunsen (1811.-1899.) njemački je kemičar koji je imao profesuru u Kasselu, Marburgu i Heidelbergu. Njegova rana istraživanja na organometalnim spojevima arsena dovela su, zbog eksplozije, do gubitka jednog oka. Bunsenov najvažniji rad je razvoj nekoliko tehnika za odvajanje, identificiranje i mjerenje različitih tvari. Unaprijedio je galvanski članak kako bi mogao izolirati čiste metale - Bunsenov članak.

Osnovni komad laboratorijskog pribora, plamenik koji nosi njegovo ime, nije izumio on već je unaprijedio Faradayev izum za potrebe svojih istraživanja spektroskopije. Kombinacijom Bunsenovog plamenika i staklene prizme (Bunsen-Kirchhoffov spektroskop) zajedno s njemačkim fizičarom Gustavom Kirchoffom otkrio je cezij (1860.) i rubidij (1861.).

kobalt    →   cobalt

Kobalt je 1735. godine otkrio Georg Brand (Njemačka). Ime je dobio po njemačkom duhu koji čuva metale u zemlji - kobold ili od grčke riječi cobalos što znači rudnik. To je srebrno-plavi, sjajni, tvrdi metal koji zajedno sa željezom i niklom čini trijadu željeza. Površina mu je stabilna na zraku sve do 300 °C. Otapa se u kiselinama dok s lužinama praktički ne reagira. S koncentriranom nitratnom kiselinom kobalt prelazi u pasivno stanje. Feromagnetičan je sve do 1150 °C. Kobaltove para ili prašina i njegovi spojevi su toksični. U Zemljinoj kori javlja se u obliku arsenida i sulfida kao kobaltit (CoAs₂·CoS₂) i smaltit (CoS₂). Kobalt se obično dobiva kao nusproizvod pri preradi ruda bakra i nikla. Uglavnom se upotrebljava u metalurgiji za izradu legura otpornih na koroziju i legura za permanentne magnete. Kobalt-60 je umjetni izotop koji se koristi u medicini kao izvor gama zračenja.

polumetal    →   metalloid

Polumetali (polukovine, metaloidi) čine prijelaz između metala i nemetala. To su elementi: bor (B), silicij (Si), germanij (Ge), arsen (As), antimon (Sb), telurij (Te) i polonij (Po). Iako se uglavnom ponašaju kao nemetali, polumetali mogu u određenoj mjeri voditi električnu struju. Oni su od neprocjenjive vrijednosti u proizvodnji poluvodiča za elektronsku industriju.

živčani bojni otrov    →   nerve poison

Živčani su bojni otrovi imali dominantnu ulogu u Drugom svjetskom ratu. Ime im dolazi po tome što utječu na prijenos impulsa u živčanom sustavu. Svi živčani bojni otrovi spadaju u grupu organo-fosfornih spojeva. Stabilni su i lako se raspršuju, vrlo su toksični i imaju brz učinak bilo da se apsorbiraju kroz kožu ili udisanjem. Živčani bojni otrovi mogu se proizvesti prilično jednostavnim kemijskim tehnikama, a sirovine su jeftine i općenito lako dostupne.

Najvažniji živčani bojni otrovi uključeni u moderne arsenale jesu:

Živčani bojni otrovi lako su hlapljive tekućine bez boje, okusa i mirisa. Antidote za njih su atropin sulfat i pralidoksim jodid.