Kondenzirane strukture su skraćeni i pregledniji prikazi strukturnih formula organskih spojeva (butan, CH3(CH2)2CH3).
Vodljivost je mjera sposobnosti nekog materijala da provodi električnu struju.
Konjugirana dvostruka veza u organskim spojevima sustav je dvostrukih veza između atoma koje su rastavljene jednom jednostrukom vezom (1,3-buten, H2C=CH-CH=CH2).
Povijesno gledajući (S. Arrhenius), baze su tvari koja disocirajući u otopinama daju OH- ione, pri čemu je rezultirajući pH veći od 7. Po Brønsted-Lowryjevoj teoriji baza je tvar koja je sposobna primiti proton (proton akceptor). Da bi se neka jedinka ponašala kao baza, mora biti prisutan proton donor (kiselina).
Najopćenitiju definiciju baza jdao je G. N. Lewis koji sve kemijske vrste koje mogu dati elektronski par naziva bazom. Otopine baza nazivamo lužinama.
Tipične baze su metalni oksidi, hidroksidi i spojevi (kao amonijak) koji daju hidroksid-ione u vodenim otopinama.
Baterija jest naprava koja pretvara kemijsku energiju u električnu. Proces na kojemu počiva rad baterije uključuje kemijske reakcije u kojima elektroni prelaze s jedne tvari na drugu, putem dvije polu-reakcije, od kojih jedna uključuje gubitak a druga dobitak elektrona. Baterija je elektrokemijski članak, podijeljen u dva polučlanak, a reakcija počinje kad se polučlanci spoje električki vodljivom stazom. Prijelaz elektrona iz jednog u drugi polučlanak odgovara električnoj struji. Svaki polučlanak sadrži i elektrodu. Elektroda koja daje elektrone u strujni krug kad se baterija izbija zove se anoda i negativni je terminal baterije. Elektroda koja, pak, prima elektrone zove se katoda i pozitivni je terminal baterije. Električni strujni krug zatvoren je elektrolitom, električki vodljivom tvari koja je smještena između elektroda i prenosi naboj između njih. U takozvanim mokrim člancima, elektrolit je tekućeg tipa a sadrži otopljene ione, čije gibanje stvara električnu struju; u suhim člancima elektrolit je čvrstog tipa - s mobilnim ionima kao nositeljima naboja, ili s ionskom otopinom unutar čvrste matrice.
Berilij su 1828. godine otkrili Friedrich Woehler (Njemačka) i A. B. Bussy (Francuska). Ime mu dolazi od grčkog naziva beryllos za mineral beril. Do 1957. godine u upotrebi je bio i naziv glucinum od grčke riječi glykys što znači sladak, zbog slatkastog okusa njegovih spojeva. To je polutvrdi, srebrno sivi, sjajni metal koji ne reagira s zrakom ili vodom. Otapa se u kloridnoj i sulfatnoj kiselini ali ne i u nitratnoj, bez obzira na njenu koncentraciju. Berilij i njegovi spojevi su jako otrovni, naročito ako su fino usitnjeni. Jako je toksičan i kancerogen ako se udiše ili dođe u kontakt s kožom. Minerali iz kojih se komercijalno dobiva su beril (Be3Al2Si6O18) i bertrandit (Be4[H2Si2O9]). Berilij je visokotehnološki metal. Koristi se kao moderator u nuklearnim reaktorima i za izradu specijalnih legura s aluminijem i bakrom.
Prekrivna moć sposobnost je otopine za galvanizaciju da pod određenim uvjetima galvanizacije metalom prekrije površinu svih udubina i rupa na predmetu. Ovaj termin upućuje na sposobnost prekrivanja, ali ne nužno i na uniforman pokrov (film).
Kumulirana dvostruka veza u organskim spojevima jest sustav od dviju dvostrukih veze na istom atomu ugljika, (C=C=C).
Generalić, Eni. "Ciklički spoj." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav