KEMIJSKI RJEČNIK

termodinamički zakoni    →   thermodynamic laws

Termodinamički zakoni temelj su termodinamike:

Prvi zakon ili zakon o očuvanju energije glasi: "Suma svih oblika energije u zatvorenom sustavu konstantna je."

Drugi zakon: "Toplina ne može sama od sebe prijeći s hladnijeg na toplije tijelo, i to ni neposredno ni posredno."

Treći zakon: "Entropija savršenog kristala približava se nuli kako se termodinamička temperatura približava nuli."

toplinski otpor    →   thermal resistance

Toplina uvijek prelazi s tijela više na tijelo niže temperature. Brzina toka topline, H = dQ/dt, proporcionalna je temperaturnoj razlici, ΔT, pa analogno Ohmovom zakonu, možemo pisati:

Pri čemu se H mjeri u vatima a R_t je toplinski otpor, mjeren u K/W. Pretpostavimo, na primjer, da su u dvije kuće zidovi jednake debljine, ali su u jednoj od stakla a u drugoj od azbesta. Za hladna vremena, toplina će brže otjecati kroz staklenu kuću. Dakle, toplinski otpor azbesta veći je nego toplinski otpor stakla. Ako se lijeva i desna strana jednadžbe, koja predstavlja toplinski Ohmov zakon, podijeli s toplinskim kapacitetom C, dobije se Newtonov zakon hlađenja:

gdje je dT/dt brzina hlađenja ili grijanja, mjerena u K s^-1, a C, toplinski kapacitet, mjeri se u J K^-1.

apsorbancija    →   absorbance

Apsorbancija (A) je logaritam omjera intenziteta upadnog zračenja (P_o) i propuštenog zračenja (P) kroz uzorak (izuzimajući efekte posude u kojoj je uzorak).

Apsorpcija svjetlosti kroz otopine može se matematički opisati Beer-Lambertovim zakonom

gdje je A apsorbancija na danoj valnoj duljini svjetlosti, ε je molarni apsorpcijski (ekstinkcijski) koeficijent (L mol^-1 cm^-1), svojstven svakoj molekulskoj vrsti i ovisan o valnoj duljini svjetlosti, b je duljina puta svjetlosti kroz uzorak (cm) a c je koncentracija tvari u otopini (mol L^-1).

koeficijent aktiviteta    →   activity coefficient

Koeficijent aktiviteta (γ ili f) pokazuje odstupanje otopine od idealnog ponašanja. Koeficijent aktiviteta nekog iona opada s porastom koncentracije i naboja svih prisutnih iona u otopini. Tek kod vrlo razrijeđenih otopina koeficijent aktiviteta približava se jedinici. U jako razrijeđenim otopinama, kod kojih je m manje od 0.01, za približno određivanje koeficijenta aktiviteta može se upotrijebiti Debye-Huckelov granični zakon

gdje je γ_i = koeficijent aktiviteta vrste i, z = naboj iona a μ = ionska jakost otopine.

Koeficijent aktiviteta neelektrolita, odnosno neutralnih molekula jednak je jedinici.

Avogadro, Amadeo    →   Avogadro, Amadeo

Amadeo Avogadro (1776-1856) talijanski je kemičar i fizičar koji je predložio točno molekularno objašnjenje Gay-Lussacovog zakona. Njegov rad omogućio je jednostavan način određivanja atomske i molekularne mase plinova. Objavio je teoriju o kretanju čestica plinova koja je poznata kao Avogadrov zakon.

koncentriranje ruda    →   concentration of ore

Koncentriranje ruda važan je industrijski proces te je to prvi korak u dobivanju metala. Ruda se koncentrira odstranjivanjem jalovine pomoću gravitacije, sedimentacijom ili procesima flotacije, prije nego počne ekstrakcija metala iz rude.

kulometrija    →   coulometry

Kulometrija je kvantitativna elektrokemijska analitička metoda koja se sastoji od mjerenja protekle količine elektriciteta. Temelji se na Faradayevim zakonima.

kristalografija    →   crystallography

Kristalografija je znanost koja proučava strukturu, oblike i svojstva kristala te zakone njihova stvaranja.

Dalton, John    →   Dalton, John

Dalton, John (1766.-1844.) britanski je kemičar i fizičar. Postavio je zakon o parcijalnim tlakovima (Daltonov zakon), ali je poznatiji po svojoj atomskoj teoriji, koju je objavio 1803. Također je proučavao sljepoću na boje (Daltonizam).

analitička vaga    →   analytical balance

Analitička vaga je instrument za precizno određivanje mase tvari. Analitička vaga osjetljiv je i skup instrument, a o njezinoj ispravnosti i preciznosti ovisi točnost rezultata analize. Najrašireniji tip analitičke vage jest vaga nosivosti 100 g i osjetljivosti 0.1 mg. Ni jednu kvantitativnu kemijsku analizu nije moguće napraviti bez upotrebe vage jer, bez obzira na metodu koju koristimo, uvijek treba odvagati uzorak za analizu i potrebne količine reagensa za pripravu otopina.

Analitičke vage smještaju se u staklene ormariće koji ih štite od prašine i zračnih struja koje bi mogle poremetiti položaj ravnoteže. Stalak vage pričvršćen je na debelu staklenu ili kamenu ploču kako bi se manjile vibracije, dok se horizontalnost vage provjerava ugrađenom okruglom libelom . Os oko koje se okreće poluga vage oštri je brid trostrane ahatne prizme (ahat se odabire zbog svoje tvrdoće) koji se nalazi na ravnoj podlozi od istog materijala. Zdjelice su također obješene na ahatne noževe. Noževi (prizme) i ležajevi najodgovorniji su za preciznost analitičke vage i treba ih čuvati od oštećenja. Stoga poluga i zdjelice leže na ležajevima samo kada promatramo njihanje vage dok u svakom drugom slučaju vaga mora biti zakočena.

Princip rada moderne laboratorijske vage temelji se na svojem prethodniku - vagi s jednakim krakovima. Tijelo nepoznate mase stavlja se na jednu stranu vage a utezi poznate mase na drugu. Kada se pokazivač vrati u središnji položaj, sile na oba kraka su jednake, a težina nepoznatog predmeta odredi se iz masa dodanih utega.

Moderne elektroničke laboratorijske vage temelje se na mjerenju struje potrebne da se pokretna elektromagnetna zavojnica vrati na svoju nultu poziciju iz koje je pomaknuta zbog opterećivanja vage tijelom čija se masa mjeri.