Bronca (lat. aes Brundisinum - brindizijski bakar), legura je bakra i kositra u kojoj se sadržaj kositra kreće od 4 % do 25 %. Bronce s više od 10 % kositra su tvrđe i otpornije na koroziju. Stajanjem na zraku na bronci se stvara smeđi ili zeleni film koji je štiti od korozije. Dodatak silicija i aluminija povećava otpornost bronce na koroziju. Fosfor, olovo, cink i drugi metali dodaju se kako bi bronca imala željena svojstva. Bronca je tvrda i lako se lijeva pa se upotrebljava za izradu ležaja, ventila i drugih dijelova stroja.
Bronca je bila jedna od prvih legura razvijenih od antičkih metalurga. Brončano doba u Europi trajalo je od 2200. do 700. pr.Kr. Bronca se upotrebljavala za izradu oružja (vrhove koplja i strijela, mačeve i noževe) kao i za izradu umjetničkih predmeta.
Izraz bronca koristi se za mnoge legure bakra koje sadržavaju malo ili nimalo kositra ali imaju sličnu boju, npr. aluminijska bronca, manganska bronca i silicijska bronca. Aluminijska bronca upotrebljava se za izradu specijalnih alata je ne iskri pri udarcu. Manganska bronca je u stvari mjed koji sadrži mangan. Koristi se za izradu brodskih propelera zbog svoje čvrstoće i otpornosti na koroziju u morskoj vodi.
Bunsenov plamenik standardni je izvor topline u laboratoriju. Faradayev izum usavršio je njemački kemičar Roberts Bunsen (1811.-1899.) za potrebe svojih radova na spektroskopiji. Bunsenov plamenik sastoji se od metalne cijevi kroz koju se usmjerava mlaz plina i postolja. Zrak se uvlači kroz otvore na dnu cijevi prekrivene prstenom kojim se regulira protok zraka. Kada prsten potpuno prekriva otvore plamenik gori žutim sigurnosnim plamenom. Uz potpuno slobodne otvore, u cijevi je dovoljno zraka i plin gori plavim plamenom koji dostiže temperature od 1 500 °C. Bunsenovim plamenikom može se zagrijava izravno plamenom ili posredno preko azbestne mrežice i vodene kupelji.
Kurij su 1944. godine otkrili Glenn T. Seaborg, Ralph A. James i Albert Ghiorso (USA). Ime je dobio u čast Pierra (1859.-1906.) i Marie (1867.-1934.) Curie. To je sintetski radioaktivni srebrni metal. Otporan je na alkalije. Reagira s kiselinama, kisikom i vodenom parom. Kurij je toliko radioaktivan da svijetli u mraku. Kurij nastaje u nuklearnim reaktorima bombardiranjem plutonija-239 s alfa-česticama ili americija-241 s neutronima.
Robert Wilhem Bunsen (1811.-1899.) njemački je kemičar koji je imao profesuru u Kasselu, Marburgu i Heidelbergu. Njegova rana istraživanja na organometalnim spojevima arsena dovela su, zbog eksplozije, do gubitka jednog oka. Bunsenov najvažniji rad je razvoj nekoliko tehnika za odvajanje, identificiranje i mjerenje različitih tvari. Unaprijedio je galvanski članak kako bi mogao izolirati čiste metale - Bunsenov članak.
Osnovni komad laboratorijskog pribora, plamenik koji nosi njegovo ime, nije izumio on već je unaprijedio Faradayev izum za potrebe svojih istraživanja spektroskopije. Kombinacijom Bunsenovog plamenika i staklene prizme (Bunsen-Kirchhoffov spektroskop) zajedno s njemačkim fizičarom Gustavom Kirchoffom otkrio je cezij (1860.) i rubidij (1861.).
Kadmij je 1817. godine otkrio Friedrich Stromeyer (Njemačka). Ime je dobio po latinskom - cadmia ili grčkom - kadmenia nazivu za kalaminu (ZnCO3). To je mekani srebrno bijeli sjajni metal koji se lako može prerezati nožem. Stabilan je u zraku pri sobnim temperaturama. Otapa se u kiselinama i to mnogo lakše u oksidirajućim, a ne otapa se u lužinama. Kadmij i otopine njegovih spojeva su toksični. Količina kadmija u Zemljinoj kori je oko tisuću puta manja od količine cinka. Dobiva se kao nusproizvod pri proizvodnji cinka, olova i bakra iz sulfidnih ruda. Upotrebljava se kao prevlaka na željezu, naročito za upotrebu u alkalnim uvjetima. Od kadmija se pripremaju neke niskotaljive legure, izrađuju Ni-Cd baterije a koristi se i u nuklearnim reaktorima jer dobro apsorbira neutrone.
Cezij su 1860. godine otkrili Robert Bunsen i Gustav Kirchhoff (Njemačka). Ime mu dolazi od latinske riječi caesius za nebesko plavu boju. To je veoma mekani, srebrno bijeli metal. Burno reagira s vodom. Na zraku izgara do superoksida (CsO2). Obično se nalazi uz ostale alkalijske metale pa se dobiva kao nusprodukt pri proizvodnji kalija iz karnalita. Koristi se za proizvodnju fotoelektričnih ćelija.
Cijanidni postupak je postupak izdvajanja metala iz rude. Smrvljena ruda tretira se cijanidnim ionima u prisutnosti zraka stvarajući metalni kompleks. Kompleks se odvaja od rude i reducira do metala korištenjem pogodnog reducensa, obično cinka. Najčešće se koristi za dobivanje srebra i zlata.
Einsteinij je1952. godine otkrio A. Ghiorso (USA). Ime je dobio u čast fizičara Alberta Einsteina (1879.-1955.). To je sintetski radioaktivni metal. Einsteinij nastaje u termonuklearnim eksplozijama. Može se dobiti sukcesivnom apsorpcijom neutrona nižih elemenata, kao što je plutonij.
Elektrokemijski potencijal je mjera tendencije metala da formira ione u kapljevini.
Elementarna tvar je jednostavna čista tvar koja se ne može, metodama kemije, dalje rastaviti na jednostavnije tvari.
Generalić, Eni. "Meta position." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav