KEMIJSKI RJEČNIK

barijerni film    →   barrier film

Barijerni film je tanki kontinuirani neporozni električno nevodljivi sloj na metalnoj površini, obično oksidnog sastava.

analitička vaga    →   analytical balance

Analitička vaga je instrument za precizno određivanje mase tvari. Analitička vaga osjetljiv je i skup instrument, a o njezinoj ispravnosti i preciznosti ovisi točnost rezultata analize. Najrašireniji tip analitičke vage jest vaga nosivosti 100 g i osjetljivosti 0.1 mg. Ni jednu kvantitativnu kemijsku analizu nije moguće napraviti bez upotrebe vage jer, bez obzira na metodu koju koristimo, uvijek treba odvagati uzorak za analizu i potrebne količine reagensa za pripravu otopina.

Analitičke vage smještaju se u staklene ormariće koji ih štite od prašine i zračnih struja koje bi mogle poremetiti položaj ravnoteže. Stalak vage pričvršćen je na debelu staklenu ili kamenu ploču kako bi se manjile vibracije, dok se horizontalnost vage provjerava ugrađenom okruglom libelom . Os oko koje se okreće poluga vage oštri je brid trostrane ahatne prizme (ahat se odabire zbog svoje tvrdoće) koji se nalazi na ravnoj podlozi od istog materijala. Zdjelice su također obješene na ahatne noževe. Noževi (prizme) i ležajevi najodgovorniji su za preciznost analitičke vage i treba ih čuvati od oštećenja. Stoga poluga i zdjelice leže na ležajevima samo kada promatramo njihanje vage dok u svakom drugom slučaju vaga mora biti zakočena.

Princip rada moderne laboratorijske vage temelji se na svojem prethodniku - vagi s jednakim krakovima. Tijelo nepoznate mase stavlja se na jednu stranu vage a utezi poznate mase na drugu. Kada se pokazivač vrati u središnji položaj, sile na oba kraka su jednake, a težina nepoznatog predmeta odredi se iz masa dodanih utega.

Moderne elektroničke laboratorijske vage temelje se na mjerenju struje potrebne da se pokretna elektromagnetna zavojnica vrati na svoju nultu poziciju iz koje je pomaknuta zbog opterećivanja vage tijelom čija se masa mjeri.

asparagin    →   asparagine

Asparagin je neutralna aminokiselina s polarnim pobočnim lancem. Jako često se nalazi u aktivnim centrima bjelančevina gdje služi kao mjesto za vezivanje ugljikovodika i glikoproteina. Asparagin je amidni derivat asparaginske kiseline i generalno gledajući nije previše reaktivan. To nije esencijalna kiselina jer se može sintetizirati kroz ljudski metabolizam i ne mora se posebno unositi hranom.

• Kratice: Asn, N
• IUPAC ime: 2,4-diamino-4-oksobutanska acid
• Molekularna formula: C₄H₈N₂O₃
• Molekularna masa: 132.12 g/mol

bazni Bessemerov proces    →   basic Bessemer process

Bazni (alkalni) Bessemerov proces je proces dobivanja čelika na način da se stari čelik, rastaljeno željezo i vapnenac stavljaju u visoku peć nakon čega se po metalu pušta kisik u mlazovima kako bi oksidirao nečistoće.

berkelij    →   berkelium

Berkelij su 1949. godine otkrili Stanley G. Thompson, Albert Ghiorso i Glenn T. Seaborg (USA). Ime je dobio po gradu Berkeley gdje se nalazi Kalifornijsko sveučilište na kojem je otkriven. To je sintetski radioaktivni srebrni metal. Otporan je na alkalije. Reagira s kiselinama, kisikom i vodenom parom. Berkelij nastaje u nuklearnim reaktorima bombardiranjem americija-241 s alfa-česticama.

umjetni radioaktivni izotop    →   artificial radioactive isotope

Umjetni radioaktivni izotopi nastaju bombardiranjem atoma pomoću akceleratora ili izlaganjem sporim neutronima u nuklearnom reaktoru. Tako se dobivaju izotopi (radionuklidi) koji se ne nalaze u prirodi jer su nestabilni i radioaktivnom pretvorbom prelaze u stabilne izotope. Najvažniji umjetni radioaktivni izotopi jesu izotopi kobalta, fosfora i ugljika.

Radioaktivni izotop kobalta dobiva se bombardiranjem običnog metalnog kobalta neutronima u nuklearnom reaktoru.

Radioaktivni izotop fosfora dobiva se bombardiranjem običnog fosfora deuteronima proizvedenim u ciklotronu.

Radioaktivni izotop ugljika dobiva se u nuklearnom reaktoru bombardiranjem dušika sporim neutronima. On se najviše upotrebljava kao radioaktivni indikator.

atmosfera    →   atmosphere

1. Atmosfera je stupac zraka koji se pruža nekoliko stotina kilometara iznad površine Zemlje. Gustoća zraka smanjuje se s visinom. Atmosfera se sastoji od 78 % dušika, 21 % kisika i 0.9 % argona. Ostatak (0.1 %) čine ozon, vodena para, ugljikov dioksid, metan, helij i neon. Atmosfera je podijeljena u različita područja. Dva najniža sloja, troposfera (sloj najbliži Zemljinoj površini) i stratosfera, sadrže više od 99 % svih molekula u atmosferi.

2. Standardna atmosfera (atm) je zastarjela jedinica za tlak koja je jednaka tlaku zraka mjerenom kod srednje razine mora.

1 atm = 101 325 Pa

Tehnička atmosfera (at) je stara jedinica za tlak iz MKpS sustava.

1 at = 98 066.5 Pa

1 atm = 1.033 227 453 at

beta zračenje    →   beta radiation

Beta zračenje je struja beta-čestica. Beta zračenje može izazvati opekotine na koži, a zaštitu od njega pruža već i tanka metalna folija. Međutim, beta zračenje postaje jako štetno ako se unese u tijelo hranom ili pićem.

bioplin    →   biogas

Bioplin je smjesa metana i ugljikova dioksida nastala anaerobnom razgradnjom otpada iz kućanstva, industrije ili poljoprivrede. Bioplin se može koristiti kao izvor energije u domaćinstvu za kuhanje, grijanje ili rasvjetu.

vrećasti filtar    →   bag filter

Vrećasti filtri su jedinice unutar mehaničkog sustava filtriranja kroz koje se propuhuje zrak i u kojima se skupljaju krute čestice sadržane u zraku. Efikasnost ovih sustava je od 92 % do 95 %. Kućni usisivači imaju platneni ili papirnati vrećasti filtar.

Vrećasti filtri su ekonomična metoda za uklanjanje krutih čestica iz tekućina. Filtar vreća stavi se u tlačnu posudu kroz koju tekućina prolazi iznutra prema vani. Krute čestice ostaju u vreći a čista voda izlazi vani. Moguća ja filtracija čestica manjih od 1 μm. Vreće se mogu koristiti više puta što ovisi o o tome koja se krutina izdvaja.