KEMIJSKI RJEČNIK
tehnecij → technetium
Tehnecij je 1937. godine otkrio Carlo Perrier i Emilio Segre (Italija). Ime je dobio prema grčkoj riječi technetos što znači umjetan jer je prvi element dobiven umjetnim putem. To je srebrni metal ili sivi prah. Otporan je na oksidaciju ali potamni na vlažnom zraku i gori u visokoj koncentraciji kisika. Topljiv je u nitratnoj i sulfatnoj kiselini ali nije topljiv u kloridnoj kiselini, neovisno o njenoj koncentraciji. Tehnecij je radioaktivan. Dobar je inhibitor korozije čelika, ali je, zbog svoje radioaktivnosti, upotrebljiv samo za zatvorene sustave.
triklinska rešetka → triclinic lattice
Triklinska rešetka ima po jedan čvor kristalne rešetke u svakom uglu jedinične ćelije. Kristalografski vektori jedinične ćelije su a≠b≠c a kutovi među njima α≠β≠γ≠90°.
volfram → tungsten
Volfram su 1783. godine otkrili braća Fausto i Juan Jose de Elhuyar (Španjolska). Ime je dobio po mineralu volframitu. Nastalo je od njemačkog prijevoda latinskog naziva volframove rude lupi spuma što znači vučja pjena. To je sjajni, vrlo tvrdi, srebrno bijeli metal. Dobiva se u obliku sivog praha. Čisti metal može se pilati, kovati i izvlačiti, ali ako je onečišćen onda je jako krt. Otporan je na djelovanje kisika iz zraka. Kiseline i lužine ga ne otapaju. Otapa se tek u rastaljenim lužinama. U Zemljinoj kori ima ga otprilike sto puta manja od kroma. Glavne rude volframa su volframit ((Fe, Mn)WO4), šelit (CaWO4), ferberit (FeWO4) i huebnerit (MnWO4). Oko 90 % proizvodnje volframa upotrebljava se u metalurgiji. Čelik legiran s volframom zadržava tvrdoću na visokim temperaturama pa se upotrebljava za izradu brzoreznih alata. Metalni prah izvlači se u fine žice od kojih se proizvode žarne niti u električnim žaruljama.
vanadij → vanadium
Vanadij je 1801. godine otkrio A. M. del Rio (Španjolska) te ponovo otkrio Nils Sefstrom (Švedska) 1830. Ime je dobio po skandinavskoj boginji ljepote Vanadis zbog obojenosti njegovih spojeva. To je mekani, sjajni, srebrni metal na čijoj se izloženoj površini formira oksidni film. Otporan je na koroziju, lužine, kloridnu i sulfatnu kiselinu. Reagira s koncentriranim kiselinama, a zagrijan iznad 660 °C brzo oksidira. Nadražuje kožu i oči. Vanadij je prilično rasprostranjen u Zemljinoj kori. Dobiva se iz sulfidnih ruda (V2S3 i V2S5), karnotita (K(UO2)2(VO4)2) i vanadinita (Pb5(VO4)3Cl). Oko 80 % proizvodnje vanadija upotrebljava se za legiranje čelika kojem povećava elastičnost, žilavost i tvrdoću. Takav čelik je otporan na koroziju a služi za izradu brzoreznih alata. Također se upotrebljava u legurama titanija i aluminija.
iterbij → ytterbium
Iterbij je 1878. godine otkrio Jean de Marignac (Francuska). Ime je dobio po švedskom selu Ytterby gdje je pronađen mineral gadolinit iz kojeg je prvi put izdvojen. To je mekani, srebrno bijeli metal. Sporo oksidira na suhom zraku. Sporo reagira s vodom ali se dobro otapa u razrijeđenim mineralnim kiselinama. Prah je zapaljiv. Glavni izvor teških lantanoida je gadolinit (Y, Ce, Cr, Be, Fe silikat), euksenit (sadrži Y, Ce, Er, Nb, Ti, U) i ksenotim (YPO4 s nešto Th i lakih lantanoida). Nalaze se i u monacitnim pijescima. Koristi se za poboljšavanje mehaničkih svojstava nehrđajučih čelika.
cink → zinc
Cink je 1746. godine otkrio Andreas Marggraf (Njemačka). Ime mu dolazi od njemačke riječi zinke što znači zubac zbog pojavljivanja cinkovog karbonata u rudama zupčastog oblika. To je plavkasto-bijeli metal koji je na sobnim temperaturama krt ali postaje kovak kada se zagrije pri 100 °C do 150 °C. Otapa se u lužinama i kiselinama. Na zraku je stabilan jer mu na površini nastane sloj oksida koji ga štiti od dalje korozije. Gori na zraku kada se zagrije do crvenog žara. Burno reagira s oksidansima. Cinka u Zemljinoj kori ima oko sto puta više nego bakra. Glavne rude su mu sfalerit (ZnS) i smitsonit (ZnCO3). Glavna namjena cinka je zaštita željeza i čelika (pocinčano željezo). To se postiže umakanjem očišćenog željeza u talinu cinka. Cink štiti željezo i kad se obloga ošteti. Upotrebljava se za dobivanje različitih legura kao što je mjed (legura cinka i bakra) i kao anoda u galvanskim člancima (baterijama).
T-S dijagram → T-S diagram
Prikazivanje podataka o temperaturi (T) i slanosti (S) mora pomoću T-S dijagrama jednostavan je ali moćan alat koji se koristi kod istraživanja gustoće, miješanja i cirkulacije mora i oceana. Na ordinatu je nanesena temperatura u Celzijevim stupnjevima a na apscisu salinite u jedinicama praktičnog saliniteta (PSU). Ucrtane linije predstavljaju plohe iste gustoće (izopikne). Gustoća je jedan od najvažnijih parametara koji određuju dinamička svojstva mora i oceana i glavni je pokretač stalnih strujanja mora i oceana (u horizontalnom i vertikalnom smjeru).
Hitin → Chitin
Hitin je linearni polisaharid sastavljen od dugih nizova 2-acetamido-2-deoksi-ß-D-glukana (N-acetil D-glukozamin) povezanih (1›4)-ß-glikozidnom vezom. Struktura hitina slična je celulozi, od koje se razlikuje jedino po tome što je hidroksilna skupina (-OH) na drugom ugljikovu atomu glukoze zamijenjena acetiliranom amino skupinom (–NH–CO–CH3). Hitin je glavni sastojak čvrstog vanjskog oklopa, kukaca, rakova i pauka. Također se može naći i u staničnim stijenkama nekih gljiva i algi. Nakon celuloze, hitin je drugi najčešći biopolimer u prirodi. Netopljiv je u vodi, organskim otapalima, slabim kiselinama i lužinama.
Citiranje ove stranice:
Generalić, Eni. "Fuel cell." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Hrvatski
