KEMIJSKI RJEČNIK

omekšivač vode    →   water softener

Omekšivači vode su tvari koje uklanjaju stalnu tvrdoću vode. Reagiraju s kalcijevim i magnezijevim solima stvarajući spojeve koji ne reagiraju sa sapunom.

rendgenski difrakcijski uzorci    →   X-ray diffraction pattern

Rendgenski difrakcijski uzorci interferentni su uzorci koje stvaraju X-zrake prilikom prolaza kroz čvrsti materijal. Proučavajući difrakcijske uzorke rendgenskih zraka, mogu se dobiti detaljne informacije o trodimenzionalnoj strukturi kristala, o njihovoj površini i atomima.

frakcijska destilacija    →   fractional distillation

Frakcijska destilacija je postupak razdvajanja tekućina bliskog vrelišta. Provodi se u frakcijskim ili rektifikacijskim kolonama na način da se destilacijom nastala parna faza kondenzira, a dobiveni kondenzat ponovo destilira. Postupak se ponavlja više puta. Kako parna faza uvijek sadrži više lakše hlapljive komponente od tekuće faze, na vrhu kolone izlazi para čiste lakše hlapljive komponente a na dnu tekućina teže hlapljive komponente.

staklena elektroda    →   glass electrode

Staklena elektroda je elektroda osjetljiva na vodikove ione. Sastoji se od staklene membrane, unutarnje referentne elektrode i unutarnje otopine. Može se također prirediti i staklena elektroda osjetljiva na natrijeve ione.

Staklena elektroda ima ekstremno velik električni otpor. Membrana tipične staklene elektrode (debljine od 0.03 mm do 0.1 mm) ima električni otpor od 30 MΩ do 600 MΩ). Aktivitet vodikovih iona u unutrašnjoj otopini je stalan. Površina staklene membrane mora biti hidratizirana da bi djelovala kao pH elektroda. kada se staklena membrana uroni u vodenu otopinu na njenoj površini se formira tanki gel sloj pri čemu dolazi do ionske izmjene između iona natrija u kristalnoj rešetki stakla i vodikovog iona. Ista stvar se dešava i na unutrašnjoj strani membrane.

Najjednostavnije objašnjenje rada staklene membrane je da se staklo ponaša kao slaba kiselina (staklo-H).

Aktivitet vodikovih iona u unutrašnjoj otopini je stalan. Kada se na vanjskoj strani staklene membrane promijeni koncentracija vodikovih iona staklo će se protonirati ili deprotonirati. Razlika pH otopina s unutrašnje i vanjske strane staklene membrane stvara elektromotornu silu proporcionalnu toj razlici.

glikogen    →   glycogen

Glikogen ili animalni škrob je polisaharid koji životinje (među njima i čovjek) koriste za skladištenje molekula glukoze. Organizam stvara glikogen iz viška glukoze i pohranjuje ga u jetri i mišićnom tkivu. Struktura mu je slična strukturi amilopektina iz škroba, ali je mnogo razgranatiji i veće relativne molekularne mase (može se sastojati od preko 100 000 glukoznih jedinica). Osnovni lanci glikogena sastoje se od molekula glukozne povezanih α(1→4) glikozidnim vezama. Pobočni lanci, vezani α(1→6) glikozidnim vezama, granaju se na približno svakih 10 ostataka glukoze (kod amilopektina je grananje na približno svakih 25 glukoznih jedinica). Pri napornom radu glikogen se cijepa nazad u glukozu a razgranata struktura omogućuje enzimima da hidrolizu započnu na više mjesta i tako brzo stvore organizmu potrebnu glukozu.

hibridne orbitale    →   hybrid orbital

Hibridne orbitale predstavljaju istovrsne orbitale nastale miješanjem različitih atomskih orbitala. Broj nastalih orbitala jednak je broju atomskih orbitala. Primjerice, kod sp³ hibridizacije dolazi do miješanja jedne s orbitale s tri p orbitale pri čemu nastaju četiri nove orbitale iste energije, manje od energije p ali veće od energije s orbitale.

živo vapno    →   lime

Kalcijev oksid (živo vapno), CaO, industrijski se dobiva isključivo zagrijavanjem vapnenca (CaCO₃) na oko 1 000 °C:

Čisti kalcijev oksid bijeli je prah koji s vodom burno reagira dajući kalcijev hidroksid (gašeno vapno) [Ca(OH)₂].

luminiscencija    →   luminescence

Luminiscencija (latinski lumen znači svjetlo) je zajednički naziv za pojave emisije elektromagnetskog zračenja (UV, vidljivog ili IR) atoma ili molekula kao posljedica prijelaza elektrona iz pobuđenog u niže energetsko stanje, obično u osnovno stanje. Kako se pojava svijetljenja odvija bez zračenja topline naziva se i hladno svjetlucanje. Može biti izazvana kemijskim procesom (kemoluminiscencija), biološkim procesom (bioluminiscencija), djelovanjem alfa i ß-zraka (radioluminiscencija), svjetlosti (fotoluminiscencija), električne struje (elektroluminiscencija), topline (termoluminiscencija), mrvljenjem (triboluminiscencija) i sl.

S obzirom na trajanje sekundarnog zračenja luminescencija se dijeli na:

1. fluorescenciju - traje samo dok djeluje pobuda
2. fosforescenciju - sekundarno zračenje traje i nakon prestanka pobude.

Mohsova skala    →   Moh’s scale

Mohsova skala tvrdoće minerala je skala po kojoj se određuje i izražava tvrdoća pojedinih minerala. Napravio ju je njemački mineralolog Friedrich Mohs (1773.-1839.) i karakterizira je otpornost na grebanje tvrđim mineralom. Mohs je svoju ljestvicu temeljio na deset lako dostupnih minerala.

neodimij    →   neodymium

Neodimij je 1885. godine otkrio Carl F. Auer von Welsbach (Austrija). Ime je dobio po grčkim riječima neo i didymos što znači novi blizanac. To je srebrno bijeli metal koji brzo potamni na zraku. Sporo reagira s hladnom vodom, a mnogo brže s toplom. Zapali se na zraku kada se zagrije i izgara do Nd₂O₃. Glavni izvor lakih lantanoida je mineral monacit (Ce, La, Nd, Pr fosfat) koji se nalazi u monacitnim pijescima. Koristi se za izradu piroforne legure od koje se rade kremenčići za upaljače. Boji staklo od čisto ljubičaste do vinsko crvene. Staklo koje sadrži neodimij može se upotrebljavati za lasere i u astronomiji.