KEMIJSKI RJEČNIK

izoton    →   isotone

Izotoni su nuklidi koji sadrže isti broj neutrona, a različit broj protona. Pripadaju različitim kemijskim elementima.

izotop    →   isotope

Izotopi su atomi čija jezgra sadrži isti broj protona, ali različit broj neutrona. Izotopi se međusobno razlikuju po masi, a kemijska su im svojstva identična.

maseni broj    →   mass number

Maseni ili nukleonski broj (A) ukupni je broj protona i neutrona sadržanih u atomskoj jezgri. Označuje se kao lijevi superskript (²H).

nukleon    →   nucleon

Protoni i neutroni zovu se zajedničkim imenom nukleoni. Oni su sastavni dijelovi atomske jezgre i čine praktički cijelu masu atoma.

nuklid    →   nuclide

Nuklid je atom elementa s poznatim brojem protona i neutrona u jezgri. Nuklid je definiran svojim atomskim brojem Z i svojim masenim brojem A. Primjerice, ugljik-14 (C-14 ili ¹⁴C) je nuklid elementa ugljika čija jezgra ima šest protona i osam neutrona.

elektron    →   electron

Elektroni su elementarne čestice s negativnim električnim nabojem od (1.602 189 2±0.000 004 6)×10^-19 C i 1/1837 mase protona, odnosno (9.109 534±0.000 047)×10^-31 kg.

Elektron je 1897. otkrio engleski fizičar J.J. Thompson (1856.-1940.). On je ustanovio da prilikom provođenja elektrike kroz veoma razrijeđene plinove u Crookesovoj cijevi nastaju nevidljive zrake koje se od katode šire u pravcu i pod čijim utjecajem mnoge tvari fluoresciraju. Te zrake, katodne zrake, sastoje se od negativno nabijenih čestica koje se mogu skrenuti djelovanjem električnog i magnetskog polja.

Elektroni u atomu smješteni su u sedam ljuski oko jezgre, a maksimalni broj elektrona u svakoj ljusci ograničen je fizikalnim zakonima (2n²). Vanjska ljuska nije uvijek popunjena: natrij ima dva elektrona u prvoj ljusci (2×1² = 2), osam u drugoj (2×2² = 8) i samo jedan u trećoj ljusci (2×3² = 18). Elektron iz vanjske ljuske može prijeći u nepopunjenu ljusku drugog elementa ostavljajući atom pozitivno nabijenim. Valentni elektroni su oni elektroni koji mogu biti zarobljeni od drugog atoma ili dijeljeni s drugim atomom.

Elektroni mogu biti izbačeni iz atoma toplinom, svjetlošću, električnom energijom ili bombardiranjem visokoenergetskim česticama. Slobodni elektroni koji se spontano emitiraju raspadom radioaktivnih jezgri nazivaju se β-česticama.

izoelektrična točka    →   isoelectric point

Izoelektrična točka (pI ili IEP) je pH otopine ili disperzije pri kojem je neto naboj molekule ili koloidne čestice jednak nuli. U izoelektričnoj točki aminokiseline ne putuju prema elektrodama pod utjecajem električnog polja. Neto naboj (algebarska suma svih nabijenih skupina prisutnih u dipolarnom ionu) aminokiselina, peptida i bjelančevina ovisi o pH vrijednosti otopine. Ispod izoelektrične točke aminokiseline adiraju protone i stvaraju katione a iznad izoelektrične točke se pretvaraju u anione. Primjerice, alanin može imati naboj +1, 0 ili -1 ovisno o pH vrijednosti medija u kojem je otopljen.

oksonijev ion    →   oxonium ion

Oksonijev ion (H₃O⁺) nastaje vezanjem protona na molekulu vode.

stalna tvrdoća    →   permanent hardness

Stalna tvrdoća vode potječe od sulfata, klorida ili nitrata kalcija i magnezija. Ove soli su štetne jer se talože kao kamenac na zagrijanim površinama kotlova i cijevi. Nastali kamenac sužava promjer cijevi smanjujući protok vode ili uzrokujući potpunu blokadu cijevi. Ovo se dešava u svim cijevima s toplom vodom.

subatomske čestice    →   subatomic particles

Subatomske čestice su sastavni dijelovi atoma: elektroni, protoni, neutroni, itd.