KEMIJSKI RJEČNIK

klorinitet    →   chlorinity

Klorinitet (simbol Cl) je definiran kao ukupna količina halida (klorida, bromida i jodida) u 1 kg mora, a da su pri tome jodid i bromid zamijenjeni ekvivalentnom količinom klorida. Kako bi se napravio neovisnim o promjenama atomskih masa halida, klorinitet se danas definira kao masa čistog srebra potrebna da se istalože svi kloridi, bromidi i jodidi pomnožena s 0.37285233. Klorinitet se općenito određuje kako bi se izračunala slanost (salinitet) mora.

Klorinitet se određuje Mohrovom metodom, jednom od najstarijih metoda titracije - uveo ju je 1856. njemački kemičar Karl Friedrich Mohr (1806.-1879.), titracijom uzorka mora sa standardnom otopinom srebrovog nitrata (AgNO₃) uz kalijev kromat (K₂CrO₄) kao indikator.

pri tome se uz AgCl talože još i AgBr i AgI.

Problem kod Mhorove titracije je u tome što srebrov nitrat nije primarni standard. Kako bi ovo izbjegao i omogućio da sva mjerenja saliniteta budu usporediva, predsjednik Međunarodnog povjerenstva za istraživanje mora (ICES, International Council for the Exploration of the Sea), danski fizičar Martin Knudsen (1871.-1949.) definirao je kao standard Normalnu vodu (Eau de mer Normale) stalnog sastava s točno određenim klorinitetom (oko 19.38 ‰). Ova voda je potom korištena za standardizaciju otopine srebrova nitrata. Na taj način sva određivanja kloriniteta referirala su se na isti standard što je omogućilo da svi rezultati budu usporedivi. Upotrebom Normalne vode, Knudsenove pipete i birete za analizu te Hidrografskih tablica dobivali su se rezultati točnosti usporedive onima dobivenim gravimetrijom.

Mjerenjem saliniteta i kloriniteta u devet uzoraka mora iz različitih dijelova svijeta Knudsen je, 1889., došao do empirijske formule za određivanje saliniteta:

Ova formula koristila se do 1962., kada je Zajedničko vijeće za oceanografske tablice i standarde (JPOTS, Joint Panel for Oceanographic Tables and Standards) odredilo novu konstantu proporcionalnosti u Knudsenovoj formuli

debye    →   debye

Debye (D) je stara jedinica za dipolni moment. Dobila je ime po nizozemskom znanstveniku Peteru Debyeu (1884.-1966.). U SI jedinicama 1 D = 3.335 6409 52×10^-3 C m.

raščinjavanje    →   decomposing

Raščinjavanje u analitičkoj kemiji znači prevođenje neke tvari, taljenjem s pogodnim sredstvom za taljenje (natrijevim karbonatom, natrijevim hidroksidom, natrijevim peroksidom ...) u takav kemijski spoj koji se nakon toga lako otapa u vodi, kiselini ili lužini.

potencijal razlaganja    →   decomposition potential

Potencijal razlaganja nekog sustava najmanji je napon koji valja primijeniti da dođe do procesa elektrolize.

dehidracija    →   dehydration

Dehidracija (dehidratacija) je uklanjanje vode iz neke stvari (vidi sušenje).

klorofil    →   chlorophyll

Klorofil je zeleni pigment prisutan u većini biljaka i cijanobakterija i ključni je element u pretvaranju svjetlosne energije u kemijsku kod fotosinteze. Molekule klorofila apsorbiraju svjetlost i to najjače u crvenom i plavom dijelu spektra, dok se zelena svjetlost reflektira dajući bilju karakterističnu boju.

kromatografija    →   chromatography

Kromatografija je metoda odvajanja koja se zasniva na različitoj raspodjeli komponenti uzorka između dvije faze od kojih je jedna nepokretna (stacionarna) a druga pokretna (mobilna). Stacionarna faza može biti čvrsta ili tekuća, a mobilna tekuća (tekućinska kromatografija) ili plinovita (plinska kromatografija). Komponente se pod utjecajem mobilne faze kreću kroz stacionarnu fazu različitom brzinom i tako se razdvajaju.

krom    →   chromium

Krom je 1797. godine otkrio Louis-Nicholas Vauquelin (Francuska). Ime je dobio od grčke riječi chroma što znači boja zbog obojenosti svojih spojeva. To je plavo-bijeli do srebrno sivi, sjajni metal. Jako je tvrd i krt i može se ispolirati do visokog sjaja. Ne otapa se ni u nitratnoj kiselini ni u zlatotopci ali se otapa u vrućoj kloridnoj i sulfatnoj kiselini. Spojevi kroma(VI) su toksični i kancerogeni. Kromit (FeO·Cr₂O₃) je jedina važna ruda kroma. Redukcijom kromita u električnim pećima s ugljikom nastaje ferokrom. Ferokrom se upotrebljava za legiranje čelika. Čelici s malo kroma imaju veliku tvrdoću i čvrstoću, a s većom količinom kroma dobivaju se nehrđajući čelici. Mnogo se upotrebljava kao prevlaka na drugim metalima zbog svoje velike korozijske otpornosti i visokog sjaja. Krom daje staklu smaragdno zelenu boju.

gusta slagalina    →   close-packed structure

Gusta slagalina je način slaganja kugli tako da zauzmu minimalnu količinu prostora. Ime gusta slagalina odnosi se na popunjenost od 74.05 %. Postoje dva tipa gustih slagalina: heksagonalni i kubični. U prvom sloju svaki atom zbijeno je okružen sa šest drugih atoma u istoj ravnini (a). Drugi sloj smješten je iznad prvog tako da su se atomi drugog sloja priljubili u udubine prvog sloja atoma (b). Treći sloj može se smjestiti iznad mjesta s oznakom c (pri čemu nastaje kubična gusta slagalina) ili iznad prvog sloja atoma - iznad mjesta s oznakom a (pri čemu nastaje heksagonska gusta slagalina).

snižavanje ledišta    →   depression of freezing point

Sniženje ledišta događa se kada se u otapalu otopi neka tvar. Iznos za koji se temperatura zamrzavanja snizi proporcionalan je broju molekula otopljene tvari otopljenih u otapalu i neovisan je o njihovoj prirodi.