Meka voda je voda koja ne sadrži veće koncentracije otopljenih kalcijevih i magnezijevih soli.
Standardna prosječna oceanska voda (SMOW - standard mean ocean water) standardni je uzorak čiste oceanske vode točno poznatog izotopskog sastava koji se čuva u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju. Koristi se za točnu kalibraciju u mjerenjima gustoće i izotopskog sastava.
Toplinska vodljivost (Λ) je količina topline koja se prenese, pri standardnim uvjetima u smjeru okomitom na površinu, pri razlici temperatura od 1 K. Jedinica za toplinsku vodljivost je W·m-1K-1.
Otpadne vode su vode koje se slijevaju iz stambenih, javnih ili industrijskih objekata. Mogu biti zagađene mineralnim i organskim tvarima ili mikroorganizmima.
Molekule vode sastavljene su od dva atoma vodika i jednog atoma kisika (H2O). Ako se vodikovi atomi u molekuli vode zamijene s deuterijevim atomima nastat će teška voda (D2O). Deuterij se razlikuje od vodika po tome što ima jedan neutron više u jezgri atoma. Udio teške vode u normalnoj vodi je približno 1:5000 i može se koncentrirati elektrolizom. Teška voda ima i više vrelište (101.4 °C) i više ledište (3.6 °C) od normalne vode. Teška voda je 1.11 puta (20/18=1.11) teža od obične vode.
Vodik je 1766. godine otkrio Sir Henry Cavendish (Engleska). Ime mu je dao Lavoisie od grčkih riječi hydro što znači voda i genes što znači tvoriti. To je plin bez boje i mirisa, netopljiv u vodi. Lako difundira kroz sve materijale. Zapaljiv je i pravi eksplozivne smjese u zraku. Zapaljen na zraku gori svijetlim vrućim plamenom dajući vodenu paru. Na povišenoj temperaturi lako se spaja s kisikom, sumporom i halogenim elementima. Procjenjuje se da 90 % svih atoma, odnosno skoro 3/4 mase svemira, otpada na vodik. Sve zvijezde, pa i Sunce, sastavljene su uglavnom od vodika (w>90 %). Vodik se u prirodi rijetko nalazi u elementarnom stanju, samo u višim slojevima atmosfere ili u vulkanskim plinovima. Uglavnom je vezan u spojevima od kojih su najrašireniji voda (H2O), amonijak (NH3) i razni organski spojevi. Čisti vodik se najčešće dobiva elektrolizom vode. Laboratorijski se dobiva reakcijom sulfatne kiseline i elementarnog cinka. Industrijski se dobiva prevođenjem vodene pare preko užarenog koksa. Upotrebljava se za sintezu amonijaka, hidriranje ugljena i ulja, proizvodnju kloridne kiseline i kao redukcijsko sredstvo.
Vodikova veza formira se između atoma vodika i nekog elektronegativnog atoma te se označava isprekidanom crticom H-X---H-B. U molekuli vode dva su vodikova atoma međusobno tako raspoređena da zatvaraj kut od 105°. Svaki atom vodika ima slab pozitivan naboj a kisik negativan. Nastali dipoli uzajamno se elektrostatski privlače. Vodikova veza jaka je otprilike kao jedna desetina σ-veze a dvostruko je duža od nje.
Ionska veza predstavlja jaku silu koja drži atome zajedno u molekuli ili kristalu. Energija veze je oko 100 kJ mol-1. Ionska veza je takva veza kod koje jedan od sudionika, za vrijeme vezanja, predaje svoje nesparene elektrone drugom atomu tako da oba postignu elektronski raspored najbližeg plemenitog plina. Da bi nastala ionska veza između atoma, mora jedan od atoma prijeći u pozitivno nabijen ion gubitkom određenog broja elektrona, a drugi atom mora primiti te elektrone i prijeći u negativno nabijen ion.
Slana voda je voda iz mora i oceana. Sadrži relativno visoki postotak otopljenih soli (oko 35 g soli u 1 000 g morske vode). Oko 90 % otopljenih soli je obična kuhinjska sol (NaCl).
Salinitet morske vode varira: ovisi o topljenju leda, dotoku riječne vode, kiši, isparavanju i sl.
Konstanta produkta topljivosti (Ksp ili Kpt) umnožak je ravnotežnih koncentracija (točnije aktiviteta) iona taloga podignutih na potenciju svog stehiometrijskog faktora u ravnotežnoj jednadžbi. Za bilo koji spoj opće formule AaBb
konstanta produkta topljivosti iznosi
Što je manja vrijednost konstante produkta topljivosti, to je manja topljivost tvari.
Generalić, Eni. "Ionski produkt vode." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav