Suhi članak Leclancheov članak primarni je članak koji se sastoji od grafitne katode okružene manganovim dioksidom i smještene u posudicu od cinka ispunjenu pastom amonijeva klorida kao elektrolitom. Elektromotorna sila ovog članka iznosi 1.5 V. Izumio ga je 1866. francuski inženjer Georges Leclanché (1839.-1882.).
Mikroskop je naprava koja stvara uvećanu sliku malih objekata. Optički (svjetlosni mikroskop) koristi vidljivu svjetlost i sustav leća za prikazivanje uvećane slike objekta. Tipično povećanje optičkog mikroskopa je 1500× ("1500 puta") s teoretskom granicom razlučivosti od 200 nm. Za razliku od svjetlosnih, elektronski mikroskopi koriste prolazak elektronsko snopa kroz, ili preko površine uzorka. Kako elektronski snop ima mnogo manju valnu duljinu od svjetlosti s elektronskim mikroskopom mogu se vidjeti objekti manji od 2 nm.
Pipete su staklene cijevi koje su na oba kraja sužene u uske otvorene cijevi. Prema izvedbi i upotrebi razlikujemo dvije vrste pipeta: prijenosne i graduirane.
Prijenosne (pune, trbušaste, volumetrijske) pipete upotrebljavaju se u volumetrijskoj analizi kada je potrebno točno uzeti manji volumen otopine uzorka ili reagensa. Gornja cijev prijenosne pipete ima na sebi prstenastu oznaku (marku) koja nam označava njen nazivni volumen. Oznaka temperature ima prefiks TD (to deliver) ili Ex (lat. iz) što znači da je pipeta baždarena na istjecanje ili izlijevanje tekućine. Usisavanjem (ustima, propipetom ili vodenom sisaljkom) povuče se tekućina malo iznad oznake i otvor pipete zatvori vrškom kažiprsta. Obriše se vanjska stjenka pipete i laganim popuštanjem kažiprsta tekućina se ispusti do oznake. Oznaka mora biti tangenta na donji rub meniskusa tekućine. Pipeta se prazni tako da maknemo kažiprst i pustimo da tekućina slobodno isteče, sačekamo još 15 s i na kraju lagano povučemo vrhom pipete po stjenci posude. Zabranjeno je ispuhivati pipetu.
Graduirane pipete imaju skalu razdijeljenu na jedinice i desetinke mililitra. Zbog svog širokog vrata manje su precizne od prijenosnih pipeta i koriste se pri uzimanju volumena otopina čija točnost ne mora biti velika. Pune se kao i prijenosne a volumen se može postupno otpuštati.
Apsolutni volumen je ukupni volumen čestica u granuliranom materijalu, koji uključuje šupljine u česticama (i porozne i neporozne) ali isključuje prostore između čestica.
Ako se brzina materijalne točke mijenja od neke početne vrijednosti, vp, u početnom trenutku tp do konačne vrijednosti, vk, u trenutku tk, srednja akceleracija, a definira se kao kvocijent promjene brzine, Δv=vk-vp, i vremenskog intervala, Δt=tk-tp, u kojemu je ta promjena nastala:
Trenutačna akceleracija, a, dobiva se kao granična vrijednost srednje akceleracije kad se Δt približava nuli:
Akceleracija je vektorska veličina. SI jedinica za akceleraciju je m s-2.
Achesonov proces je industrijski proces za dobivanje grafita i silicijevog karbida (karborund). Ime je dobio po svom izumitelju, američkom kemičaru Edwardu Goodrichu Achesonu (1856.–1931.). U ovom se procesu, u električnim pećima zagrijavaju (na temperature više od 2500 °C) čisti kvarcni pijesak (SiO2) i fino usitnjeni petrol-koks (C) pri čemu nastaje silicijev karbid prema reakciji:
Proučavajući utjecaj visoke temperature na proizvedeni karborund Acheson je otkrio da pri 4150 °C silicij ispari ostavljajući čisti grafit.
Adsorpcija je pojava da se na graničnoj površini između dviju faza (površini čvrstog tijela okruženog tekućinom ili plinom) nakuplja neka tvar u koncentraciji većoj nego što vlada u unutrašnjosti susjednih faza. Tvar na kojoj se vrši adsorpcija naziva se adsorbens. Za dobre adsorbense karakteristično je da imaju vrlo veliku površinu.
Agar (agar-agar) je ekstrakt dobiven iz određenih vrsta crvenih algi (iz roda Gelidium i Gracilaria). Upotrebljava se za pravljenje gela koji služi podloga za mikrobiološke kulture, u prehrambenoj industriji za proizvodnju konzervirane hrane i pekarskih proizvoda te u medicini i kozmetici. Glavna komponenta agara je agaroza, polisaharid sastavljen od alternirajućih jedinica šećera galaktoze.
Berkelij su 1949. godine otkrili Stanley G. Thompson, Albert Ghiorso i Glenn T. Seaborg (USA). Ime je dobio po gradu Berkeley gdje se nalazi Kalifornijsko sveučilište na kojem je otkriven. To je sintetski radioaktivni srebrni metal. Otporan je na alkalije. Reagira s kiselinama, kisikom i vodenom parom. Berkelij nastaje u nuklearnim reaktorima bombardiranjem americija-241 s alfa-česticama.
Kiseline su vrsta spojeva koji sadrže vodik i disocijacijom u vodi daju pozitivne vodikove ione pri čemu je rezultirajući pH manji od 7. Reakcija za kiselinu HA može se napisati kao
Ustvari, vodikov je ion (proton) solvatiziran pa reakcija disocijacije kiseline izgleda ovako:
Ova definicija kiselina dolazi iz Arrheniusove teorije. Kiseline su tvari čije vodene otopine imaju kiseli okus, korozivne su i mijenjaju boju lakmus-papira u crvenu.
Kiseline možemo podijeliti na jake, koje potpuno disociraju u vodi (npr. sulfatna i kloridna kiselina), i slabe kiseline, koje su samo djelomično disocirane (npr. octena i sumporvodična kiselina). Jakost kiseline ovisi o stupnju disocijacije i izražava se konstantom disocijacije kiseline.
Arrheniusovu definiciju kiselina i baza proširili su J. M. Lowry i J. N. Brønsted 1923. Njihova teorija definira kiselinu kao tvar koja daje proton (proton donor), a bazu kao tvar koja je sposobna primiti proton (proton akceptor). Da bi se neka jedinka ponašala kao kiselina, mora biti prisutan proton akceptor (baza). Lowry-Brønstedova teorija kaže da kad neka kiselina dade proton, nastane konjugirana baza koja može primiti proton.
Prema Lowry-Brønstedovoj predodžbi, kad neka kiselina dade proton, uvijek nastane konjugirana baza koja može primiti proton.
Slično, od svake baze kao rezultat primitka protona nastane konjugirana kiselina.
Primjerice, acetatni ion je konjugirana baza octene kiseline, a amonijev ion je konjugirana kiselina amonijaka.
Što je kiselina konjugiranog kiselo/baznog para slabija, njezina konjugirana baza postaje jača, i obrnuto.
Najopćenitiju definiciju kiselina dao je G. N. Lewis koji sve kemijske vrste koje mogu primiti elektronski par naziva kiselinama. Ova definicija uključuje sve "tradicionalne" kiselo-bazne reakcije, ali sadrži i reakcije koje ne uključuju ione, primjerice
u kojoj je NH3 baza (donor elektronskog para) a BCl3 kiselina (akceptor elektronskog para).
Generalić, Eni. "How many oz in a gram." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav