KEMIJSKI RJEČNIK

neon    →   neon

Neon su 1898. godine otkrili Sir William Ramsay i M. W. Travers (Engleska). Ime je dobio od grčke riječi neos što znači nov. To je kemijski inertan, jednoatomni, nezapaljivi plin bez boje i mirisa. Neon se dobiva se frakcijskom destilacijom tekućeg zraka. Upotrebljava se za punjenje svjetlećih cijevi (neonki).

Charlesov zakon    →   Charles’ law

Pri stalnom tlaku i stalnoj množini plina volumen idealnog plina raste (ili pada) za 1/273 volumena što ga plin ima pri 0 °C, kada temperatura poraste (ili padne) za 1 °C,

gdje je V° volumen pri 0 °C a V volumen pri t°C.

Iz gornje jednadžbe proizlazi da je volumen određene količine plina pri konstantnom tlaku razmjeran apsolutnoj temperaturi.

Ovaj je zakon također poznat i kao Gay-Lussacov zakon.

Jednadžba slična gornjoj može se napisati i za ovisnost tlaka idealnog plina o temperaturi

klor    →   chlorine

Klor je 1774. godine otkrio Carl William Scheele (Švedska). Ime je dobio od grčke riječi chloros što znači žutozelen. To je žuto-zeleni, gust, nadražujući plin iritirajućeg mirisa koji se dobro otapa u vodi. U prirodi ga nema slobodnog i javlja se skoro isključivo u obliku klorida. Klor je otrovan plin koji, ako se udiše, izaziva kašalj i nagriza organe za disanje. Pri dužem udisanju dovodi do smrti. Jako nadražuje kožu pri kontaktu. Klor je u velikim količinama prisutan u morskoj vodi. U prirodi se nalazi kao kamena sol (NaCl), silvin (KCl). Industrijski se proizvodi isključivo elektrolizom koncentrirane otopine natrij klorida. Upotrebljava se za dezinfekciju, bijeljenje i sintezu različitih spojeva.

krom    →   chromium

Krom je 1797. godine otkrio Louis-Nicholas Vauquelin (Francuska). Ime je dobio od grčke riječi chroma što znači boja zbog obojenosti svojih spojeva. To je plavo-bijeli do srebrno sivi, sjajni metal. Jako je tvrd i krt i može se ispolirati do visokog sjaja. Ne otapa se ni u nitratnoj kiselini ni u zlatotopci ali se otapa u vrućoj kloridnoj i sulfatnoj kiselini. Spojevi kroma(VI) su toksični i kancerogeni. Kromit (FeO·Cr₂O₃) je jedina važna ruda kroma. Redukcijom kromita u električnim pećima s ugljikom nastaje ferokrom. Ferokrom se upotrebljava za legiranje čelika. Čelici s malo kroma imaju veliku tvrdoću i čvrstoću, a s većom količinom kroma dobivaju se nehrđajući čelici. Mnogo se upotrebljava kao prevlaka na drugim metalima zbog svoje velike korozijske otpornosti i visokog sjaja. Krom daje staklu smaragdno zelenu boju.

neptunij    →   neptunium

Neptunij su 1940. godine otkrili Edwin M. McMillan i P. H. Abelson (USA). Ime je dobio po planetu Neptunu. To je sintetski radioaktivni srebrni metal. Otporan je na alkalije. Reagira s kiselinama, kisikom i vodenom parom. Visoko je radiotoksičan. Neptunij se pripravlja u nuklearnim reaktorima bombardiranjem uranija-238 s neutronima.

oktanski broj    →   octane number

Oktanski broj je oznaka kvalitete tekućeg motornog goriva koja pokazuje njegovu antidetonatorsku vrijednost. Pa tako n-heptan, koji vrlo lako detonira ima o.b. 0 a izooktan koji ne detonira ima o.b. 100. Miješanjem ovih ugljikovodika dobivaju se goriva različitih kvaliteta, s vrijednostima oktanskog broja između 0 i 100.

radijacijsko oštećenje    →   radiation damage

Radijacijsko oštećenje je opći pojam koji se koristi za opis promjene svojstva nekog materijala nakon izlaganja ionizirajućem zračenju (prodirućem zračenju), kao što su to X-zrake, γ-zrake, neutroni ili fragmenti fisije u nuklernim gorivima.

seaborgij    →   seaborgium

Seaborgij su 1974. godine otkrili djelatnici Berkeley Laboratorija (USA) i Nuklearnog istraživačkog centra u Dubni (Rusija). Ime je dobio u čast američkog nuklearnog kemičara Glenna Theodora Seaborga (1912.-1999.). To je sintetski radioaktivni metal. Seaborgij je pripravljen bombardiranjem olova jezgrama kroma-54.

kobalt    →   cobalt

Kobalt je 1735. godine otkrio Georg Brand (Njemačka). Ime je dobio po njemačkom duhu koji čuva metale u zemlji - kobold ili od grčke riječi cobalos što znači rudnik. To je srebrno-plavi, sjajni, tvrdi metal koji zajedno sa željezom i niklom čini trijadu željeza. Površina mu je stabilna na zraku sve do 300 °C. Otapa se u kiselinama dok s lužinama praktički ne reagira. S koncentriranom nitratnom kiselinom kobalt prelazi u pasivno stanje. Feromagnetičan je sve do 1150 °C. Kobaltove para ili prašina i njegovi spojevi su toksični. U Zemljinoj kori javlja se u obliku arsenida i sulfida kao kobaltit (CoAs₂·CoS₂) i smaltit (CoS₂). Kobalt se obično dobiva kao nusproizvod pri preradi ruda bakra i nikla. Uglavnom se upotrebljava u metalurgiji za izradu legura otpornih na koroziju i legura za permanentne magnete. Kobalt-60 je umjetni izotop koji se koristi u medicini kao izvor gama zračenja.

koloid    →   colloid

Koloidi su sustavi dvije ili više faza u kojima najmanje jedna faza ima čestice dimenzija između 1 nm i 1 μm (10^-9 m – 10^-6 m). Dimenzije čestica, više od prirode čestica, karakteriziraju koloide. Koloidne čestice se ne mogu odijeliti filtriranjem jer su premalene i prolaze kroz pore filtar papira. Zbog malih dimenzija i male mase koloidne čestice se ne talože, već lebde u otopini, praveći koloidnu otopinu. Takva je otopina naizgled bistra, ali za razliku od prave otopine pokazuje Tyndallov efekt. Koloidne čestice mogu adsorbirat ione iz otopine čime nastaju koloidni ioni. Makromolekule (npr. bjelančevine) donja su granica veličine koloidnih čestica a čestice koje se još ne mogu vidjeti optičkim mikroskopom gornja su granica.

Koloidne čestice mogu biti plinovite, tekuće ili čvrste. Dijelimo ih na:

sole - disperzije čvrstih čestica u tekućini

emulzije - disperzije tekućine u tekućini

gelove - koagulirani oblik koloidnih sustava

aerosole - disperzije čvrstih ili tekućih čestice u plinu

pjene - disperzije plinova u tekućinama ili čvrstim tvarima

U prirodi ima veoma mnogo koloida, a mnoge tvari već po veličini svojih molekula pripadaju koloidima kao što su škrob ili bjelančevine.

Koloidi se mogu pripremiti disperzijom većih čestica ili kondenzacijom molekulskih otopina.