Hidrofobne interakcije su tendencija ugljikovodika (ili ugljikovodicima sličnim skupinama u otopinama) da stvaraju intermolekularne nakupine u vodenoj sredini, i analogne intramolekularne interakcije. Ime je nastalo od pojave "mržnje" između vode i ugljikovodika. Ne preporučuje se upotreba zbunjujućeg alternativnog izraza hidrofobna veza.
Hipsometrijska krivulja (ili hipsografska krivulja) pokazuje koliki je udio pojedinih visina (na kopnu) i dubina (na moru) na Zemlji. Pojam potječe od grčke riječi hypsos što znači visina. Dio krivulje koji pokazuje presjek dna oceana ima posebno ime i naziva se batimetrijska krivulja.
Horizontalne isprekidane linije označavaju prosječnu visinu kontinenata (840 m nadmorske visine) i prosječnu dubinu oceana (3.800 metara ispod razine mora). Kad bi se sve kopno iznad morske razine (zeleno) nasulo u more oceani bi i dalje bili prosječno 3 km duboki.
Organoleptičko ispitivanje tvari ispitivanje je svojstava tvari i materijala pomoću osjetila vida, mirisa, okusa i opipa, najčešće u živežnim namirnicama.
Organometalni spojevi su spojevi u kojima postoji kovalentna veza između atoma ugljika i atoma metala (C-Me).
Osmometrija je način određivanja prosječne molekularne težine otopljene tvari mjerenjem osmotskog tlaka.
Jednadžba stanja idealnog plina izvedena je kombinacijom Boyle-Mariotteova, Charles-Gay-Lussacova i Avogadrova zakona. Stanje idealnog plina određeno je tlakom, volumenom, množinom i temperaturom. Njihova međusobna ovisnost dana je jednadžbom
gdje je p tlak, V molarni volumen, T temperatura a R opća plinska konstanta s vrijednošću 8.314 JK-1mol-1).
Idealna otopina je otopina kod koje su interakcije između molekula otopljene tvari i između otopljene tvari i otapala jednake. Idealne otopine ponašaju se u skladu s Raoultovim zakonom pri svim temperaturama i koncentracijama, a realne otopine tek pri jako velikim razrjeđenjima.
Ilkovičeva jednadžba je relacija koja se koristi u polarografiji a daje odnos između difuzijske struje (id) i koncentracije (c) depolarizatora, tj difundirajuće elektroaktivne vrste koja se reducira ili oksidira na kapajućoj živinoj elektrodi. Jednadžbu je 1934. izveo slovački fizičar Dionýz Ilkovič (1907.-1980.) primjenom Fickovih zakona difuzije.
gdje je k konstanta Ilkovičeve jednadžbe koja uključuje Faradayevu konstantu, π i gustoću žive i iznosi 708 za maksimalnu a 607 za prosječnu graničnu struju, D je koeficijent difuzije depolarizatora u danom mediju (cm2/s), n je broj elektrona izmijenjenih na elektrodi, m je brzina istjecanja žive kroz kapilaru (mg/sec), t je vrijeme kapanja a c je koncentracija depolarizatora (mol/cm3).
Indikator je tvar koja u otopini daje vidljivu promjenu (obično promjenu boje) u prisutnosti kemijske vrste. Koriste se za označavanje završetka kemijske reakcije. Indikatori se dijele prema vrstama kemijskih reakcija u kojima se primjenjuju (kiselo-lužnate, redoks, taložne, kompleksirajuće i adsorpcijske).
Kiselo-bazni indikatori su spojevi, kao npr. fenolftalein i metil oranž, koji reverzibilno mijenjaju boju ovisno o tome je li otopina kisela ili bazna. Oksidacijsko-redukcijski indikatori su tvari koje reverzibilno mijenjaju boju između svog oksidiranog i reduciranog oblika.
Generalić, Eni. "OFICINAVIRTUAL.ISSSTE.GOB.MX." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav
