KEMIJSKI RJEČNIK

ionski produkt vode    →   water ion product

Ionski produkt vode (K_w) je konstanta proizašla iz izraza za konstantu ravnoteže reakcije:

Koncentracija tekuće vode je konstantna (55 moldm^-3) i ne mijenja se tijekom reakcije.

Pri 25 °C ionski produkt vode iznosi:

valni broj    →   wavenumber

Valni broj je broj valnih ciklusa po jedinici udaljenosti. Na nesreću postoje dvije definicije valnog broja.

Valni broj, k, najčešće se definira kao

gdje je λ valna duljina, v_p fazna brzina vala a ω kružna frekvencija.

Manje česta definicija valnog broja je

Uvijek se mora naglasiti koja se definicija koristi. Naširoko se koriste kod infracrvene spektroskopije i obično se izražavaju u cm^-1.

Wilsonova komora    →   Wilson’s chamber

Wilsonova komora služi za otkrivanje radioaktivnog zračenja. Wilsonova komora ima stakleni cilindar napunjen zrakom zasićenim vodenom parom. Radioaktivno zračenje na svom putu ionizira molekule plina koje onda služe kao središta kondenzacije vodene pare u vrlo sitne kapljice koje pokazuju Tyndallov efekt, tj. vide se kao svijetli trag.

Wohlerova sinteza    →   Wohler’s synthesis

Wöhlerova sinteza je sinteza uree koju je 1828. izveo njemački kemičar Friedrich Wöhler (1800.-1882.). On je otkrio da urea (CO(NH₂)₂) nastaje kada se otopina amonijeva izocijanata (NH4NCO)ispari do suha. Njegova proizvodnja uree iz anorganskog spoja bila je značajno otkriće jer se u to vrijeme vjerovalo da organske tvari mogu sintetizirati samo živi organizmi.

rad    →   work

Rad je energija potrebna da bi se objekt kretao unatoč suprotstavljajućoj sili. Rad se obično izražava kao sila pomnožena s putem.

Kad konstantna sila F djeluje na česticu tako da ona napravi pomak s, sila vrši rad W nad tom česticom. Ako vektori sile i pomaka tijekom djelovanja sile zatvaraju uvijek isti kut Θ, rad W može se izraziti skalarnim umnoškom ta dva vektora:

Kad sila F na česticu nije konstantna, tj. kad ovisi o položaju čestice, rad sile nad česticom koja se pomakla iz početnog položaja, određenog koordinatama (x_p, y_p, z_p), u konačni položaj, određen koordinatama (x_k, y_k, z_k), dan je izrazom

gdje su F_x, F_y i F_z skalarne komponente sile.

SI jedinica za rad je džul (J); 1 J = 1 Nm = 1 kg m² s^-2. U atomskoj fizici obično se upotrebljava elektron-volt (eV).

rendgenska difrakcija    →   X-ray diffraction

Pravilni raspored atoma u kristalnoj rešetki je zapravo trodimenzionalna rešetka za valove kratkih valnih duljina, kao što su rendgenske zrake. Atomi su smješteni u ravninama međusobno udaljenim za razmak d. Difrakcijski maksimumi pojavljuju se u smjeru upadnog vala, a valna duljina zračenja može se odrediti pomoću Braggove jednadžbe:

rendgenska cijev    →   X-ray tube

Rendgenska cijev je katodna cijev koja fokusira energetske tokove elektrona u metalnu metu čime uzrokuje da ona emitira rendgenske zrake (X-zrake). Osnovni princip rendgenske cijevi nije se promijenio od Roentgenovog otkrića X-zraka 1895. Na katodu se dovede visoki napon (oko 50 000 V) zbog čega elektroni velikom brzinom izlijeću s katode. Sudarom elektrona s anodom nastaju rendgenske zrake koje se šire u prostor.

X-zrake    →   X-rays

X-zrake ili rendgenske zrake nalik su na svjetlosne zrake, ali mnogo kraće valne duljine (od 10^-11 m do 10^-9 m ili od 0.01 nm do 1 nm) koje nastaju bombardiranjem atoma visokoenergetskim česticama. X-zrake mogu proći kroz mnoge vrste materijala pa se upotrebljavaju u medicini i industriji za ispitivanje unutrašnje strukture.

ksenon    →   xenon

Ksenon su 1898. godine otkrili Sir William Ramsay i Morris W. Travers (Engleska). Ime je dobio od grčke riječi ksenos što znači stran. To je kemijski inertan, jednoatomni nezapaljivi plin bez boje i mirisa. Ne spaja s drugim elementima izuzev s fluorom. Ksenon se dobiva frakcijskom destilacijom tekućeg zraka. Upotrebljava se za punjenje električnih žarulja.

iterbij    →   ytterbium

Iterbij je 1878. godine otkrio Jean de Marignac (Francuska). Ime je dobio po švedskom selu Ytterby gdje je pronađen mineral gadolinit iz kojeg je prvi put izdvojen. To je mekani, srebrno bijeli metal. Sporo oksidira na suhom zraku. Sporo reagira s vodom ali se dobro otapa u razrijeđenim mineralnim kiselinama. Prah je zapaljiv. Glavni izvor teških lantanoida je gadolinit (Y, Ce, Cr, Be, Fe silikat), euksenit (sadrži Y, Ce, Er, Nb, Ti, U) i ksenotim (YPO₄ s nešto Th i lakih lantanoida). Nalaze se i u monacitnim pijescima. Koristi se za poboljšavanje mehaničkih svojstava nehrđajučih čelika.