KEMIJSKI RJEČNIK

brzina    →   velocity

Ako se materijalna točka (čestica, sitno tijelo) giba tako da joj se položajni vektor mijenja od nekog početnog r_p do konačnog r_k, onda je pomak, Δr, materijalne točke

Srednja brzina materijalne točke, v, definira se kao kvocijent pomaka, Δr, i vremenskog intervala, Δt, u kojemu je taj pomak nastao:

Trenutačna brzina, v, dobiva se kao granična vrijednost srednje brzine kad se Δt približava nuli:

Brzina je vektorska veličina. Ako nacrtamo stazu materijalne točke kao krivulju u koordinatnom sustavu, trenutačna brzina u bilo kojoj točki krivulje je uvijek u smjeru tangente na krivulju. Srednja brzina jest, pak, vektor istog smjera kao i vektor pomaka, Δr.

SI jedinica za brzinu je m s^-1.

vidljivo zračenje    →   visible radiation

Ljudsko oko zapaža samo elektromagnetsko zračenje u području valnih duljina od 400 nm do 760 nm. Taj uski dio elektromagnetskog spektra naziva se vidljivo zračenje. Vidljiva (bijela) svjetlost smjesa je svjetlosti svih boja koja se, pomoću staklene prizme, može rastaviti na sastavne boje - spektar vidljive svjetlosti, a svaka boja odgovara određenom području valnih duljina:

Volta, Alessandro    →   Volta, Alessandro

Alessandro Giuseppe Antonio Anastasio Volta (1745.-1827.), talijanski je fizičar koji je napravio prvu bateriju (Voltin stup) 1800. godine. Izumio je elektrofor, uređaj koji bi se električki napunio trljanjem i mogao je prenositi električni naboj na druge objekte. Baveći se elektrostatikom otkrio je povezanost kapaciteta, napona i naboja kondenzatora. Volta je također otkrio i izolirao plin metan (CH₄). U njegovu čast je jedinica za napon nazvana volt.

volumenski udio    →   volume fraction

Volumenski udio (φ) jednak je omjeru volumena (V_A) otopljene tvari i zbroja volumena (V_i) svih tvari u otopini.

Volumenski udio je brojčana, bezdimenzijska veličina i često se izražava kao postotak (% = 1/100), promil, (‰ = 1/1 000) ili dio na milijun, (ppm = 1/1 000 000 - parts per million).

odmjerna tikvica    →   volumetric flask

Odmjerne tikvice su staklene boce, kruškastog oblika s dugim uskim vratom i ravnim dnom. U većini slučajeva odmjerne tikvice imaju brušeni stakleni čep. Oznaka volumena je fluoridnom kiselinom urezana uokrug vrata da se izbjegne paralaksa (tikvica se namjesti tako ispred očiju da se vidi samo ravna crta). Tikvica je ispravno napunjena kad se donji rub meniskusa podudara s crtom na vratu tikvice. Služe za pripravu točno poznatog volumena otopine uzorka i standardnih otopina reagensa. Na svakoj je tikvici, uz volumen, označena i temperatura na kojoj je tikvica baždarena. Oznaka temperature ima prefiks TC (to contain) ili In (lat. u) što znači da je tikvica baždarena ulijevanjem.

prijenosna pipeta    →   volumetric pipette

Prijenosne (pune, trbušaste, volumetrijske) pipete upotrebljavaju se u volumetrijskoj analizi kada je potrebno točno uzeti manji volumen otopine uzorka ili reagensa. Gornja cijev prijenosne pipete ima na sebi prstenastu oznaku (marku) koja nam označava njen nazivni volumen. Oznaka temperature ima prefiks TD (to deliver) ili Ex (lat. iz) što znači da je pipeta baždarena na istjecanje ili izlijevanje tekućine. Usisavanjem (ustima, propipetom ili vodenom sisaljkom) povuče se tekućina malo iznad oznake i otvor pipete zatvori vrškom kažiprsta. Obriše se vanjska stjenka pipete i laganim popuštanjem kažiprsta tekućina se ispusti do oznake. Oznaka mora biti tangenta na donji rub meniskusa tekućine. Pipeta se prazni tako da maknemo kažiprst i pustimo da tekućina slobodno isteče, sačekamo još 15 s i na kraju lagano povučemo vrhom pipete po stjenci posude. Zabranjeno je ispuhivati pipetu.

boca štrcaljka    →   wash bottle

Plastična boca štrcaljka jest boca načinjena od polietilena niske gustoće (LDPE). Stiskanjem boce njen sadržaj snažnim mlazom izlazi kroz usku cjevčicu na vrhu boce.

Staklena boca štrcaljka jest boca opremljena s dvije staklene cijevi koje prolaze kroz čep. Duža od njih ide do dna boce a druga završava neposredno ispod čepa. Puhanjem u kraću cijevi može se mlazom vode koji izlazi iz druge cijevi nešto oprati ili isprati, primjerice talog na filtar papiru.

voda    →   water

Voda (H₂O) (vodikov oksid) binarni je spoj koji je pri sobnoj temperaturi bistra, bezbojna tekućina bez okusa i mirisa. Smrzava se u led pri 0 °C a vrije pri 100 °C. Voda je neophodna svim živim organizmima. Voda je najčešće korišteno otapalo.

vodeni plin    →   water gas

Vodeni plin (plavi plin, sintetski plin) jest plin koji služi kao sirovina u sintezi organskih spojeva, kao gorivo kod varenja, proizvodnje stakla i u drugim industrijama gdje je potrebno razviti visoku temperaturu. Vodeni plin se proizvodi tako da se para prevodi preko užarenog ugljena ili koksa. Sastoji se uglavnom od ugljikova monoksida (CO) i vodika (H₂) onečišćenih s malim količinama CO₂, N₂, CH₄ i O₂.

tvrdoća vode    →   water hardness

Tvrdoća vode potječe od otopljenih soli kalcija i magnezija. Kalcij i magnezij nalaze se u prirodnim vodama u obliku hidrogenkarbonata, sulfata, klorida ili nitrata. Ove soli su štetne u vodama jer reagiraju sa sapunima, stvarajući netopive spojeve, a uz to se i talože na zagrijanim površinama kotlova i cijevi.

Prolazna tvrdoća, koju čine hidrogenkarbonati kalcija i magnezija, može se ukloniti zagrijavanjem vode duže vrijeme pri 90 °C do 100 °C, pri čemu se hidrogenkarbonat raspada na karbonat, ugljikov dioksid i vodu:

Stalnu tvrdoću čine pretežno sulfati, kloridi i nitrati kalcija i magnezija. Ona se ne može ukloniti zagrijavanjem vode na temperaturu vrenja. Ukupna tvrdoća jednaka je zbroju prolazne i stalne tvrdoće. Prolaznu tvrdoću čini karbonatna tvrdoća (hidrogenkarbonati), a stalnu nekarbonatna tvrdoća.

Tvrdoća vode izražava se u njemačkim, engleskim ili francuskim stupnjevima ili u mg CaCO₃ u 1 dm³ vode.