KEMIJSKI RJEČNIK

ruthefordij    →   rutherfordium

Ruthefordij su 1964. godine otkrili djelatnici Berkeley laboratorija (USA) i Nuklearnog istraživačkog centra u Dubni (Rusija). Ime je dobio u čast novozelandskog fizičara Ernesta Rutherforda (1871.-1937.). To je sintetski radioaktivni metal. U Dubni su ruthefordij pripravili bombardiranjem plutonija jezgrama neona-22, a u Berkeleyu bombardiranjem kalifornija jezgrama ugljika-12.

zaštita žrtvovanom elektrodom    →   sacrificial protection

Zaštita žrtvovanom elektrodom zaštita je željeza ili čelika protiv korozije koristeći reaktivniji metal. Komadići cinkove ili magnezijeve slitine pričvrste se za tijela pumpi ili cijevi. Zaštićeni metal je katoda i ne korodira dok anoda korodira. Ovakvi se predmeti zovu žrtvovane anode. Žrtvovane elektrode moraju se periodično zamjenjivati ovisno o brzini trošenja.

Željezna cijev spojena je s reaktivnijim metalom, kao što je magnezij, koji će donirati svoje elektrone i sprječiti hrđanje željeza. Eventualno oksidirano željezo će se reducirati nazad u elementarno stanje.

solni most    →   salt bridge

Solni most osigurava električni kontakt između dviju otopina bez njihovog miješanja. Solni most sastoji se od poroznog materijala koji je natopljen otopinom soli i koji dopušta ionima da prijeđu iz jedne posude u drugu. Otopina soli ostaje nepromijenjena tijekom ovog prijenosa.

salinitet    →   salinity

Salinitet (S) je mjera za količinu otopljenih soli u morskoj vodi. Salinitet je definiran kao ukupna količina otopljenih soli u morskoj vodi u promilima, ‰, (djelovima na tisuću) kada se svi karbonati pretvore u okside, bromidi i jodidi u kloride i kada se sve organske tvari kompletno oksidiraju.

Klorinitet je najstarija metoda za mjerenje saliniteta koja, temeljem ideje o stalnom omjeru otopljenih komponenti morske vode, pruža uvid u ukupnu količinu otopljenih soli u morskoj vodi mjerenjem koncentracije halida (klorida, bromida i jodida). Odnos između kloriniteta (Cl) i saliniteta dan u Knudsenovim tablicama jest

Ova formula koristila se do 1962., kada je JPOTS (Joint Panel for Oceanographic Tables and Standards) odredilo novu konstantu proporcionalnosti u Knudsenovoj formuli

U međuvremenu, razvoj uređaja za mjerenje električne vodljivosti doveo je do brze, jeftine i precizne metode za određivanja slanosti morske vode. Uveden je Praktični salinitet (S_P) kao zamjena za salinitet dobiven mjerenjem kloriniteta. Skala praktičnog saliniteta (Practical Salinity Scale 1978, PSS-78) definirana je preko K₁₅, odnosno odnosa električne vodljivosti uzorka mora pri t₆₈ = 15 °C i tlaku od jedne standardne atmosfere i otopine kalijevog klorida (KCl) u kojoj je maseni udio KCl točno 0.0324356 (32.4356 g KCl otopljeno je u 1 kg otopine) pri istom tlaku i temperaturi.

Praktični salinitet je bezdimenzijska veličina iako mu ponekad (pogrešno) pripisuju jedinicu "psu". U većini slučajeva može se pretpostaviti da su psu i ‰ sinonimi.

Prosječni salinitet morske vode je 35 ‰, što je oko 35 g soli otopljeno u 1 kg morske vode.

ispitivanje u slanoj komori    →   salt fog test

Ispitivanje u slanoj komori jest ubrzani test na koroziju u kojem se uzorak izlaže finoj maglici otopine natrijeva klorida (obično 5 %). Ovisno o željenim uvjetima mogu se dodati i druge kemikalije. Upotrebljava se za ispitivanje zaštitnih prevlaka na materijalima i za ispitivanje utjecaja soli na električne uređaje.

slana voda    →   salt water

Slana voda je voda iz mora i oceana. Sadrži relativno visoki postotak otopljenih soli (oko 35 g soli u 1 000 g morske vode). Oko 90 % otopljenih soli je obična kuhinjska sol (NaCl).

Salinitet morske vode varira: ovisi o topljenju leda, dotoku riječne vode, kiši, isparavanju i sl.

samarij    →   samarium

Samarij je 1879. godine otkrio Paul Emile Lecoq de Boisbaudran (Francuska). Ime je dobio po mineralu samariskitu nazvanom tako u čast ruskog rudarskog inženjera Samarskog. To je srebrno bijeli metal koji je stabilan na suhom zraku. Oksidni sloj se formira na površini ako je izložen vlažnom zraku. Metal se sam zapali na zraku ako se zagrije na 150 °C. Glavni izvor teških lantanoida je gadolinit (Y, Ce, Cr, Be, Fe silikat), euksenit (sadrži Y, Ce, Er, Nb, Ti, U) i ksenotim (YPO₄ s nešto Th i lakih lantanoida). Nalaze se i u monacitnim pijescima. Koristi se za izradu stakla koje apsorbira infracrveno zračenje, za izradu lasera i studijskih reflektora i kao apsorber neutrona u nuklearnom reaktoru. Upotrebljava se za izradu permanentnih magneta s najvećim otporom prema demagnetizaciji od svih poznatih materijala.

zasićena otopina    →   saturated solution

Zasićena otopina je otopina koja sadrži maksimalno moguću količinu otopljene tvari. Kada je otopina zasićena, postignuto je stanje ravnoteže jer je brzina otapajnja čvrste tvari i brzina rekristalizacije ista. Količina tvari koja se može otopiti varira s temperaturom; hladne otopine obično sadrže manje otopljene tvari nego vruće otopine. Plinovi su topljiviji u hladnim nego u vrućim tekućinama.

Koncentracija tvari u takvoj zasićenoj otopini naziva se topljivošću te tvari pri danoj temperaturi.

skandij    →   scandium

Skandij je 1879. godine otkrio Lars Fredrik Nilson (Švedska). Ime je dobio prema latinskom nazivu za Skandinaviju - Scandia. Mendeljejev ga je predvidio 1869. i dao mu ime ekaboron. To je mekani, srebrno bijeli metal koji brzo potamni na zraku. Smješta se u skupinu metala rijetkih zemalja skupa s lantanoidima. Burno reagira s vodom stvarajući vodik i netopljivi skandijev hidroksid. Reagira s kisikom iz zraka i halogenima. U prirodi se javlja u lantanoidnim mineralima monacitu i gadolinitu i u rijetkom silikatu thortveititu (Sc₂Si₂O₇). Upotrebljava se u specijalnim živinim lampama i magnezijevim legurama.

Schellbachova bireta    →   Schellbach’s burette

Kod bezbojnih tekućina pogreška paralakse izbjegava se upotrebom Schellbachove birete. Ona ima s unutrašnje strane, nasuprot podjeli, utaljenu vrpcu od mliječnog stakla u sredini koje se nalazi plava crta. Razina tekućine vrlo se lako uoči jer plava crta, lomom svjetlosti u meniskusu, dobiva oblik dvostrukog šiljka.