Kohlrauchov zakon kaže da je vodljivost elektrolita pri beskonačnom razrjeđenju jednaka zbroju provodljivosti aniona i kationa. Ako se sol otopi u vodi, vodljivost otopine jednaka je zbroju provodljivosti aniona i kationa. Zakon, koji govori o neovisnoj migraciji iona, izveo je iz eksperimenta njemački kemičar Friedrich Kohlrausch (1840.-1910.).
Zakon o očuvanju mase kaže da se nikakav vidljiv gubitak ni dobitak mase ne može otkriti tijekom kemijske reakcije. Stanje tvari može se promijeniti u kemijskoj reakciji, npr. iz čvrstog u plinovito, ali se ukupna masa neće promijeniti. Energija koja se oslobodi ili adsorbira tijekom kemijske reakcije rezultat je prijenosa energije između atoma i njihove okoline.
Nernstov zakon razdjeljenja kaže da se tvar raspodjeljuje između dva otapala tako da je omjer koncentracija te tvari pri nekoj temperaturi stalan, uz uvjet da se u oba otapala tvar nalazi u istom molekularnom obliku. Koeficijent razdjeljenja odnos je koncentracija tvari u otapalima A i B na određenoj temperaturi.
Pojava razdjeljenja iskorištava se za ekstrakciju tvari.
Ostwaldov zakon razrjeđenja izraz je za ovisnost molarne provodnosti Λ otopine elektrolita o koncentraciji. To se može napisati kao jednadžba pravca
gdje je c koncentracija, Kc je koncentracijska konstanta ravnoteže, i Λ0 je provodnost kod cΛ = 0. Iz podataka za molarnu provodnost pri raznim koncentracijama može se iz odsječka odrediti Λ0 a iz nagiba pravca Kc. Ovaj zakon je prvi iznio njemački kemičar Wilhelm Ostwald (1853.-1932.).
Kad zraka svjetlosti pada na granicu između dva prozirna sredstva, dijelom se odbija a dijelom se lomi. Obje zrake, odbijena i lomljena, leže u istoj ravnini kao i upadna zraka.
Kut odbijanja jednak je kutu upada. Kut loma (Θ2) povezan je s kutom upada (Θ1) Snellovim zakonom:
n1 i n2 su bezdimenzijske konstante - indeksi loma dvaju sredstava.
Na tijelo u fluidu (plinu ili tekućini) djeluje sila (uzgon), koja je po iznosu jednaka težini istisnute tekućine, a ima smjer suprotan sili težine tijela.
Privlačna sila između dva suprotna električna naboja upravo je razmjerna količini elektrike pozitivnog naboja q1 i negativnog naboja q2, a obrnuto razmjerna kvadratu udaljenosti naboja r
gdje je εo permitivnost vakuuma (dielektrična konstanta vakuuma) i jednaka je
Parcijalni tlak jedne komponente u smjesi jednak je produktu tlaka zasićene pare čiste komponente pri određenoj temperaturi i njezinog množinskog udjela u smjesi.
Gravitacijska konstanta (G) univerzalna je konstanta u jednadžbama za privlačnu silu između dvije čestice
gdje je r udaljenost između dvije čestice a m1 i m2 su njihove mase.
Faradayevi zakoni elektrolize su dva zakona koja je formulirao britanski kemičar i fizičar Michael Faraday (1791.-1867.):
1. Količina tvari koja se izluči na elektrodi proporcionalna je količini naboja (Q = I·t) koja je protekla tijekom elektrolize.
gdje je z = broj elektrona koji se izmijeni u reakciji a F = Faradayeva konstanta i iznosi 96 487 C mol-1.
2. Mase elemenata koje se izluče s istom količinom struje su direktno proporcionalnu njihovim kemijskim ekvivalentima.
Prolaskom struje od 96 487 C u prvom elektrolizeru razvit će se 1 mol Ag i 1/4 mol O2 a u drugom 1/2 mol Cu i 1/4 mol O2. Relevantne polureakcije su
Generalić, Eni. "Newtonov zakon gravitacije." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav