Gravimetrijski faktor je stehiometrijski odnos između molarne mase analita i molarne mase taloga u gravimetriji.
Jednostavno harmoničko gibanje nastaje kad na tijelo pomaknuto iz položaja ravnoteže djeluje povratna sila, po veličini proporcionalna pomaku. Uobičajeni primjer su gibanje tijela pričvršćenog o elastičnu oprugu (vidi Hookeov zakon) i gibanje matematičkog njihala. Tijelo se giba periodično, amo-tamo oko položaja ravnoteže.
Ugljik je poznat od davnih vremena. Ime mu potječe od latinskog naziva za ugljen - carbo. Lako izgara u prisustvu oksidansa. Javlja se u više alotropskih modifikacije, kao amorfni, grafit, dijamant i fulleren. Prirodni amorfni ugljik su razne vrste ugljena, koks i čađa. Grafit je crna, klizava krutina bez mirisa, visokog tališta i dobre električne vodljivosti. Ne tali se već sublimira na 3825 °C. Najviše se upotrebljava za proizvodnju elektroda. Dijamant je prozirna ili obojena, ekstremno tvrda krutina visokog indeksa loma. Ne vodi električnu struju a upotrebljava se kao drago kamenje i za izradu bušilica i bruseva. Četvrta alotropska modifikacija ugljika, fullerene (sačinjavaju je 60 ili 70 atoma vezanih zajedno), otkrivena je 1969. godine sublimacijom pirolitičkog grafita na niskom tlaku. U zraku dolazi kao CO2 a u stijenama kao karbonat. U prirodi se nalazi u velikim količinama kao mineralni ugljen, nastao procesom pougljenjivanja. Suhom destilacijom ugljena proizvodi se koks. Koks se upotrebljava kao redukcijsko sredstvo u metalurgiji, naročito pri proizvodnji željeza. Čađa se upotrebljava kao boja i kao punilo u proizvodnji automobilskih guma. Aktivni ugljen ima veliku površinu i upotrebljava se kao adsorbens.
Karboksilne kiseline (karbonske kiseline) organski su spojevi koji u svojoj strukturi sadrže RC(=O)OH skupinu (karboksilnu skupinu). Prema IUPAC nomenklaturi imenuju se tako da se najdužem slijedu s karboksilnom skupinom doda nastavak -ska, a riječ kiselina piše se odvojeno. Ugljikov atom u karboksilnoj skupini broji se kao dio lanca. Ovisno o broju karboksilnih skupina a mogu biti mono-, di- i polikarboksilne kiseline, a mogu biti zasićene, nezasićene i aromatske. Karboksilne kiseline općenito su slabe kiseline. Uz karboksilnu skupinu mogu sadržavati i neku drugu karakterističnu skupinu. One kiseline koje sadrže amino skupinu (-NH2) zovu se aminokiseline.
Katalizatori su tvari koje ubrzavaju kemijsku reakciju i nakon reakcije ostaju nepromijenjeni. Katalizatori koji se nalaze u istoj fazi kao i reaktanti nazivaju se homogeni katalizatori (npr. enzimi u bioreakcijama). Isto tako, oni katalizatori koji su u različitoj fazi heterogeni su katalizatori (npr. metali ili oksidi u plinskim reakcijama).
Katalizatori ne mogu izazvati kemijsku reakciju niti mogu pomaknuti položaj ravnoteže. Katalizatori snižavaju energiju aktiviranja reakcije (Ea), odnosno omogućavaju većem broju molekula da prijeđu energetsku barijeru (Ea’) čime se reakcija ubrzava. Ukupna energija reakcije (Er) ostaje nepromijenjena.
Generalić, Eni. "/tab." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav
