KEMIJSKI RJEČNIK

platina    →   platinum

Platinu je 1735. godine otkrio Antonio de Ulloa (Južna Amerika). Ime je dobila po španjolskoj riječi platina što znači srebro. To je sjajni, srebrno bijeli metal. Kad je čist, kovak je i savitljiv. Zajedno s iridijem i osmijem čini skupinu teških platinskih metala. Platina se na zraku, nezaštićena, može zagrijavati na bilo koju temperaturu a da ne oksidira. Otporna je na sve kiseline osim zlatotopke. Pri povišenoj temperaturi reagira s talinama alkalija. U prirodi se pojavljuje obično kao pratitelj bakarnih i nikalnih ruda, ili u aluvijalnim ležištima. Četvrtina svih platinskih metala otpada na platinu. Upotrebljava se za izradu aparatura otpornih na koroziju, za izradu nakita i električnih kontakata. Skoro četvrtina proizvodnje platine se troši na katalizatore.

pipeta    →   pipette

Pipete su staklene cijevi koje su na oba kraja sužene u uske otvorene cijevi. Prema izvedbi i upotrebi razlikujemo dvije vrste pipeta: prijenosne i graduirane.

Prijenosne pipete

Prijenosne (pune, trbušaste, volumetrijske) pipete upotrebljavaju se u volumetrijskoj analizi kada je potrebno točno uzeti manji volumen otopine uzorka ili reagensa. Gornja cijev prijenosne pipete ima na sebi prstenastu oznaku (marku) koja nam označava njen nazivni volumen. Oznaka temperature ima prefiks TD (to deliver) ili Ex (lat. iz) što znači da je pipeta baždarena na istjecanje ili izlijevanje tekućine. Usisavanjem (ustima, propipetom ili vodenom sisaljkom) povuče se tekućina malo iznad oznake i otvor pipete zatvori vrškom kažiprsta. Obriše se vanjska stjenka pipete i laganim popuštanjem kažiprsta tekućina se ispusti do oznake. Oznaka mora biti tangenta na donji rub meniskusa tekućine. Pipeta se prazni tako da maknemo kažiprst i pustimo da tekućina slobodno isteče, sačekamo još 15 s i na kraju lagano povučemo vrhom pipete po stjenci posude. Zabranjeno je ispuhivati pipetu.

Graduirane pipete

Graduirane pipete imaju skalu razdijeljenu na jedinice i desetinke mililitra. Zbog svog širokog vrata manje su precizne od prijenosnih pipeta i koriste se pri uzimanju volumena otopina čija točnost ne mora biti velika. Pune se kao i prijenosne a volumen se može postupno otpuštati.

otrov    →   poison

Otrovi su tvari koje kontaktom ili unošenjem u organizam slabe ili onemogućavaju normalne metaboličke procese i tako mijenjaju normalno funkcioniranje organa ili tkiva

Otrovi su tvari ili molekule koje se skupljaju na površini katalizatora i time blokiraju pristup aktivnim centrima ili uništavaju njihovu aktivnost.

Otrovi su tvari koje apsorbiranjem neutrone i time smanjuju nuklearnu reakciju. Prevelika količina otrova može potpuno zaustaviti lančanu reakciju.

polidentantni liganad    →   polydentant ligand

Polidentantni liganadi sadrže više koordinacijskih mjesta (mogu dati više elektronskih parova) i grade komplekse prstenaste strukture (kelatne komplekse) zamjenjujući dva ili više monodentantna liganda. Takav ligand je EDTA koja ima 6 koordinacijskih mjesta i gradi s metalima komplekse uvijek u odnosu 1:1.

polimorfija    →   polymorphism

Polimorfija je pojavljivanje čvrste tvari u više inačica s različitim kristalnim strukturama. Različiti polimorfi imaju različite rasporede atoma unutar jedinične ćelije i imaju različita fizikalna svojstva. Prema broju polimorfa razlikujemo dimorfiju, trimorfiju itd. Kalcijev karbonat je dimorfan jer kristalizira heksagonski kao kalcit i rompski kao aragonit. Prevladavajuća kristalna struktura ovisi o temperaturi i tlaku.

Željezo je metal s polimorfnom strukturom. Svaka struktura je stabilna u određenom rasponu temperatura, na primjer, do temperature 912 °C željezo ima bcc kristalnu strukturu (α-željezo ili ferit). U temperaturnom području između 912 C i 1 394 °C kristalizira u fcc kristalnoj rešetki (γ-željezo ili austenit), a pri temperaturi 1 394 °C ponovo dolazi do polimorfne promjene iz fcc u bcc kristalnu strukturu (δ-željezo) koju zadržava do tališta.

Polimorfiju među elementima nazivamo alotropija.

potenciometrijska titracija    →   potentiometric titration

Potenciometrijska titracija je volumetrijska metoda kojom se mjeri potencijal između dvije elektrode (referentne i indikatorske elektrode) kao funkcija dodanog volumena reagensa. Temeljni princip potenciometrijske titracije je određivanje nepoznate koncentracije ispitivane otopine titracijom s nekom standardnom otopinom pri čemu skokovita (nagla) promjena potencijala indikatorske elektrode ukazuje i određuje završnu točku titracije.

Instrumentalno određivanje završne točke ima niz prednosti u odnosu na korištenje indikatora. Vizualno određivanje završne točke opterećeno je subjektivnim faktorima, a ne može se koristiti u mutnim i obojenim otopinama. Potenciometrijske metode određivanja završne točke mogu se primijeniti, ne samo za kiselo-bazne titracije već i kod taložnih, redoks i drugih titracija.

Titracijska krivulja ima karakterističan sigmoidalni oblik. Dio krivulje s maksimalnom promjenom potencijala je ekvivalentna točka titracije. Točku ekvivalencije možemo točnije odrediti iz diferencijalne krivulje ΔE/ΔV gdje maksimum krivulje određuje točku ekvivalencije.

kvalitativna analiza    →   qualitative analysis

Kvalitativna analiza obuhvaća metode razdvajanja i dokazivanja kojima utvrđujemo od kojih je kemijskih elemenata ili spojeva sastavljena neka tvar. Kvalitativna anorganska analiza koristi se za određivanje kationa i aniona u otopini uzorka. Kationi su podijeljeni u šest skupina ovisno o topljivosti njihovih taloga sa skupnim reagensom.

radioaktivni indikator    →   radioactive indicator

Upotrebom odgovarajućih radioaktivnih izotopa mogu se pratiti biokemijski procesi u biljkama, životinjama i ljudima mjereći radioaktivno zračenje primiješanog radioaktivnog indikatora. Umjetni radioaktivni izotopi imaju iste kemijske osobine kao i prirodni izotopi što omogućuje da te prirodne izotope obilježimo primjesom radioaktivnih izotopa i tako slijedimo put tih elemenata tijekom kemijske reakcije. Jedan od najvažnijih radioaktivnih indikatora jest radioaktivni ugljik ¹⁴C.

redoks-titracija    →   redox titration

Redoks-titracija (oksidacijsko-redukcijska titracija) je titracija bazirana na redoks-reakciji. Npr. željezo u vodi se može odrediti tako da se otopljeno željezo prevede u Fe²⁺ i zatim titrira otopinom kalijeva permanganata (KMnO₄), koji je jako oksidacijsko sredstvo.

redukcijsko sredstvo    →   reducing agent

Redukcijsko sredstvo može se definirati na različite načine ovisno o kontekstu u kojem se koristi. Naširoko se koristi kao ime za kemikaliju koja može poslužiti kao elektron-donor. Tako u reakciji:

cink se reducira (dobivajući elektrone) u reakciji s kationima željeza, čime Fe²⁺ automatski djeluje kao redukcijsko sredstvo.