Kadmij je 1817. godine otkrio Friedrich Stromeyer (Njemačka). Ime je dobio po latinskom - cadmia ili grčkom - kadmenia nazivu za kalaminu (ZnCO3). To je mekani srebrno bijeli sjajni metal koji se lako može prerezati nožem. Stabilan je u zraku pri sobnim temperaturama. Otapa se u kiselinama i to mnogo lakše u oksidirajućim, a ne otapa se u lužinama. Kadmij i otopine njegovih spojeva su toksični. Količina kadmija u Zemljinoj kori je oko tisuću puta manja od količine cinka. Dobiva se kao nusproizvod pri proizvodnji cinka, olova i bakra iz sulfidnih ruda. Upotrebljava se kao prevlaka na željezu, naročito za upotrebu u alkalnim uvjetima. Od kadmija se pripremaju neke niskotaljive legure, izrađuju Ni-Cd baterije a koristi se i u nuklearnim reaktorima jer dobro apsorbira neutrone.
Ugljikohidrati su polihidroksi aldehidi ili ketoni, ili spojevi koji hidrolizom daju takve spojeve. Često se upotrebljava i naziv saharidi, naziv izveden od latinskog naziva za šećer - saccharum). Ugljikohidrati su najraširenija klasa organskih spojeva i čine više od 50 % Zemljine suhe biomase. Sva hrana koju trošimo svoje porijeklo vuče iz biljaka koje, procesom fotosinteze, iz ugljikovog dioksida i vode stvaraju jednostavne šećere (glukozu). Složeniji ugljikohidrati, kao što su celuloza i škrob, nastaju iz glukoze. Klorofil u biljkama apsorpcijom Sunčeve svjetlosti dobiva energiju neophodnu za sintezu ugljikohidrata
U vrijeme kad još nije bila poznata njihova struktura ugljikohidrate se smatralo spojevima ugljika i vode što se moglo izraziti općom formulom Cx(H2O)y. Kasnija istraživanja pokazala su da ovi spojevi nisu hidrati ali ime je ostalo.
Ugljikohidrati se mogu podijeliti u dvije skupine: na jednostavne šećere (monosaharide), koji se ne mogu rastaviti na manje jedinice djelovanjem razrijeđene kiseline, i na složene šećere koji su sastavljeni od dvaju (disaharidi) ili više (oligosaharidi i polisaharidi) monosaharida povezanih acetalnom (glikozidnom) vezom. Složeni šećeri se hidrolizom mogu rastaviti na jednostavne šećere.
Prekrivna moć sposobnost je otopine za galvanizaciju da pod određenim uvjetima galvanizacije metalom prekrije površinu svih udubina i rupa na predmetu. Ovaj termin upućuje na sposobnost prekrivanja, ali ne nužno i na uniforman pokrov (film).
Kristalizacija je proces pri kojem otopljena tvar iz zasićene otopine prelazi u čvrstu tvar (kristal).
Difrakcijska rešetka jest niz pukotina (zareza), kojima se upadni val razlaže na sastavne valove različitih valnih duljina, razdvajajući po smjeru njihove difrakcijske maksimume.
Difuzijska struja (id) je struja ograničena brzinom difuzije čestica u elektrolitskoj otopini.
Celuloza je polisaharid (C6H10O5)n, sastavljen od dugih nizova međusobno povezanih molekula glukoze (1→4)-β-glikozidnom vezom. Skupine celuloznih lanaca povezanih vodikovom vezom nazivaju se fibrili. Celuloza je bijela vlaknasta tvar, specifične težine oko 1.50, bez okusa i mirisa. Netopljiva je u vodi i organskim otapalima. U prirodi se celuloza primarno koristi kao strukturni materijal koji biljkama daje karakterističnu čvrstoću i elastičnost. Glavni je sastojak staničnih stijenki biljaka i najrašireniji je organski spoj u prirodi. Lišće i trava sastavljeni su uglavnom od celuloze a, gotovo čista (98 %) može se naći u pamuku. Celuloza se može upotrebljavati u čistom stanju kako je nađena u prirodi: u tekstilnoj industriji (pamuk, lan) i proizvodnji papira ili se može kemijski obrađivati u celulozni acetat (umjetna svila) ili celulozni nitrat (bezdimni barut).
Kemijska jednadžba je način prikazivanja kemijske reakcije upotrebom simbola za reagirajuće čestice (atome, molekule, ione itd.). Na lijevoj strani jednadžbe pišemo formule ili simbole čestica koje stupaju u kemijsku reakciju, reaktante. Na desnoj strani jednadžbe pišemo formule ili simbole čestica koje nastaju kemijskom reakcijom, produkte.
Kod reverzibilnih reakcija umjesto znaka jednakosti stavlja se dvostruka strelica a kod ireverzibilnih jednostruka. Ako reakcija sadrži više faza, uobičajeno je staviti oznaku faze u zagrade neposredno iz formule:
s | = | čvrsto (solid) |
l | = | tekuće (liquid) |
g | = | plinovito (gas) |
aq | = | vodena otopina (aqueous) |
Brojevi a, b, c i d pokazuju relativni broj molekula koje sudjeluju u reakciji i nazivaju se stehiometrijski koeficijenti. Dogovoreno je da je stehiometrijski koeficijent pozitivan za reaktante a negativan za produkte. Ako je suma stehiometrijskih koeficijenata jednaka nuli, reakcija je uravnotežena.
Da bi se napisala jednadžba kemijske reakcije, moraju biti poznati svi reaktanti i produkti kemijske reakcije kao i njihovi stehiometrijski odnosi. Poznavanje jednadžbe kemijske reakcije omogućuje nam da odredimo količine međusobno ekvivalentnih tvari.
Digeriranje ili starenje taloga je ostavljanje, obično na povišenoj temperaturi, svježe stvorenog taloga u otopini iz koje se taložio. Rezultat toga je talog čišćih i većih čestica.
Razrjeđivanje je postupak razblaživanja ili smanjivanja koncentracije otopine dodavanjem otapala otopini, obično vode.
Generalić, Eni. "Sastav otopine." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav