KEMIJSKI RJEČNIK

spektrofotometar    →   spectrophotometer

Spektrofotometar je instrument koji služi za mjerenje količine svjetla koju apsorbira uzorak.

Apsorpcija svjetlosti kroz otopine može se matematički opisati Beer-Lambertovim zakonom

gdje je A apsorbancija na danoj valnoj duljini svjetlosti, ε je molarni apsorpcijski (ekstinkcijski) koeficijent (L mol^-1 cm^-1), svojstven svakoj molekulskoj vrsti i ovisan o valnoj duljini svjetlosti, b je duljina puta svjetlosti kroz uzorak (cm) a c je koncentracija tvari u otopini (mol L^-1).

standardni elektrodni potencijal    →   standard electrode potential

Standardni elektrodni potencijal (E°) (standardni redukcijski potencijl) definiran je mjerenjem relativnih elektrodnih potencijala uz standardne uvjete (aktivitet 1, tlak 101 325 Pa i temperatura 25 °C) prema standardnoj vodikovoj elektrodi. Po konvenciji članak se piše tako da se oksidirani oblik piše prvi. Na primjer,

Elektromotorna sila gornjeg članka je -0.76 V pa je standardni elektrodni potencijal Zn²+|Zn polućelije -0.76 V.

Kada su aktiviteti oksidiranog i reduciranog oblika jednaki 1, tada je logaritamski član u Nernstovoj jednadžbi za elektrodni potencijal jednak nuli i imamo

stehiometrija    →   stoichiometry

Odnosi množina između reaktanata i produkata u kemijskoj reakciji predstavljaju stehiometriju kemijske reakcije, a temelji se na zakonu o održanju mase. Svaka kemijska reakcija ima svoje karakteristične odnose.

Primjerice, pri potpunom izgaranju metana

vidimo da jedan mol metana reagira s dva mola kisika dajući jedan mol ugljikova dioksida i dva mola vode.

Isto tako možemo napisati da 16 g metana reagira s 64 g kisika dajući 44 g ugljikova dioksida i 36 g vode.

Kemijska jednadžba nam simbolički prikazuje kvantitativan odnos između reaktanata i produkata. Svaka kemijska jednadžba mora biti uravnotežena. Poznavanje jednadžbe kemijske reakcije omogućuje nam da odredimo količine međusobno ekvivalentnih tvari.

šećer    →   sugar

Šećeri su skupina u vodi topljivih ugljikohidrata relativno niske molekularne mase i karakterističnog slatkog okusa. Skupinu čine uglavnom monosaharidi (glukoza, fruktoza, galaktoza), disaharidi (saharoza, laktoza, maltoza) i trisaharidi (rafinoza). Mnogi od njih se često nalaze u prirodi i nose imena koja odražavaju odakle su prvi put izolirani. Primjerice glukoza je također poznata i kao grožđani šećer, fruktoza kao voćni šećer, laktoza kao mliječni šećer a maltoza kao sladni šećer. U svakodnevnoj upotrebi ime šećer se obično odnosi na saharozu (obični stolni šećer iz šećerne trske ili šećerne repe).

tehnecij    →   technetium

Tehnecij je 1937. godine otkrio Carlo Perrier i Emilio Segre (Italija). Ime je dobio prema grčkoj riječi technetos što znači umjetan jer je prvi element dobiven umjetnim putem. To je srebrni metal ili sivi prah. Otporan je na oksidaciju ali potamni na vlažnom zraku i gori u visokoj koncentraciji kisika. Topljiv je u nitratnoj i sulfatnoj kiselini ali nije topljiv u kloridnoj kiselini, neovisno o njenoj koncentraciji. Tehnecij je radioaktivan. Dobar je inhibitor korozije čelika, ali je, zbog svoje radioaktivnosti, upotrebljiv samo za zatvorene sustave.

teflon    →   teflon

Teflon je zaštićena marka firme DuPont za politetrafluoretilen (PTFE), koji je prvi put sintetizirao 1938 R. J. Plunkett. Teflon ima najniži koeficijent trenja od svih poznatih čvrstih materijala. Teflon je inertni polimer koji se upotrebljava za izradu spremnika i cijevi za reaktivne kemikalije. Talište mu je pri 327 °C pa se njime oblažu tave i drugo kuhinjsko posuđe.

terbij    →   terbium

Terbij je 1843. godine otkrio Carl Gustaf Mosander (Švedska). Ime je dobio po švedskom selu Ytterby gdje je nalazište gadolinita iz kojeg je prvi put izdvojen. To je srebrno sivi, kovki metal koji je toliko mekan da se može rezati nožem. Sporo se oksidira na zraku ali se zapali na zraku ako se zagrije. Reagira s hladnom vodom. Glavni izvor teških lantanoida je gadolinit (Y, Ce, Cr, Be, Fe silikat), euksenit (sadrži Y, Ce, Er, Nb, Ti, U) i ksenotim (YPO₄ s nešto Th i lakih lantanoida). Nalaze se i u monacitnim pijescima. Koristi se za izradu fluorescentnih cijevi i zelenog fosfora u katodnim cijevima TV-prijemnika u boji.

toplinski otpor    →   thermal resistance

Toplina uvijek prelazi s tijela više na tijelo niže temperature. Brzina toka topline, H = dQ/dt, proporcionalna je temperaturnoj razlici, ΔT, pa analogno Ohmovom zakonu, možemo pisati:

Pri čemu se H mjeri u vatima a R_t je toplinski otpor, mjeren u K/W. Pretpostavimo, na primjer, da su u dvije kuće zidovi jednake debljine, ali su u jednoj od stakla a u drugoj od azbesta. Za hladna vremena, toplina će brže otjecati kroz staklenu kuću. Dakle, toplinski otpor azbesta veći je nego toplinski otpor stakla. Ako se lijeva i desna strana jednadžbe, koja predstavlja toplinski Ohmov zakon, podijeli s toplinskim kapacitetom C, dobije se Newtonov zakon hlađenja:

gdje je dT/dt brzina hlađenja ili grijanja, mjerena u K s^-1, a C, toplinski kapacitet, mjeri se u J K^-1.

titracijska krivulja    →   titration curve

Titracijska krivulja je grafičko predstavljanje količine prisutne vrste u odnosu na volumen dodane otopine tijekom titriranja. Titracijska krivulja ima karakteristični sigmoidalni oblik u kojem točka infleksije na označava završnu točku titracije. Plava linija na slici predstavlja prvu derivaciju titracijske krivulje.

Torricelli, Evangelista    →   Torricelli, Evangelista

Evangelista Torricelli (1852.-1908.) je talijanski fizičar i matematičar. On je prvi uspio stvoriti stalni vakuum i izumio je barometar (1643.). Staklenu cijev, zatvorenu na jednom kraju, napunio je živom i pažljivo uronio otvorenim krajem u posudu sa živom. Živa u cijevi se spustila ostavljajući vakuum u cijevi iznad nje. Otkrio je da visina stupca žive varira ovisno o atmosferskom tlaku. Također je konstruirao brojne i kvalitetne leće.