KEMIJSKI RJEČNIK

nukleinska kiselina    →   nucleic acid

Nukleinske kiseline su najveće organske molekule, prijeko potrebne komponente svake žive stanice. Svaki nukleotid sadrži po jednu dušičnu bazu, jednu molekulu šećera pentoze i jednu molekulu fosforne kiseline. Dva su osnovna tipa nukleinskih kiselina u živim bićima: dezoksiribonukleinske kiseline (DNK) i ribonukleinske kiseline (RNK). DNK je prvi otkrio 1869. švicarski biokemičar Friedrich Miescher (1844.-1895.) u jezgrama spermija nekih riba.

DNK su sastavljene od dušičnih purinskih baza adenina (A) i gvanina (G), dušičnih pirimidinskih baza citozina (C) i timina (T), šećera dezoksiriboze i fosforne kiseline.

RNK su građene od istih blokova kao DNK, samo što je u njima pirimidinska baza timin zamijenjena uracilom (U), a šećer je riboza umjesto dezoksiriboze.

omega-3 masne kiseline    →   omega-3 fatty acids

Omega-3 masne kiseline su polinezasićene masne kiseline (imaju više od jedne dvostruke veze). Ime omega-3 kaže nam da se prva dvostruka veza nalazi na trećem ugljikom atomu (n-3) od metilnog kraja (-CH₃) molekule (omega kraja). Tri najvažnije omega-3 masne kiseline su alfa-linolenska kiselina (ALA, 18:3n-3), eikosapentenska kiselina (EPA, 20:5n-3) i dokosaheksaenska kiselina (DHA, 22:6n-3). ALA se može naći u biljkama a EPA i DHA nalaze se u ribama.

Omega-6 u imenu masne kiseline kaže da se prva dvostruka veza nalazi između šestog i sedmog ugljikovog atoma brojeći od metilenskog kraja masne kiseline (omega kraja).

Ostwaldov proces    →   Ostwald’s process

Ostwaldov proces je proces kojim se u tri stupnja dobiva nitratna kiselina, u prvom stupnju reagiraju amonijak i kisik (uz platina-rodij kao katalizator) čime nastaje dušikov monoksid i voda

U drugom stupnju dušikov monoksid reagira s kisikom pri čemu nastaje dušikov dioksid

U trećem stupnju otapanjem nastalog dušikovog dioksida u prisustvu zraka dobivamo nitratnu kiselinu

Ostwaldov viskozimetar    →   Ostwald’s viscometer

Ostwaldov viskozimetar ,poznat i kao viskozimetar s U-cijevi ili kapilarni viskozimetar, je uređaj za mjerenje viskoziteta tekućina poznate gustoće. Određivanje viskoziteta temelji se na mjerenju istjecanja tekućine kroz kapilaru (zabilježi se vrijeme kad razina tekućine stigne od točke A do točke B). Ostwaldov viskozimetar izmislio je njemački kemičar Wilhelm Ostwald (1853.-1932.).

Instrument se prvo baždari tekućinom poznatog viskoziteta kao što je čista (deionizirana) voda. Poznavajući viskozitet jedne tekućine lako se izračuna viskozitet druge

gdje su η₁ and η₂ viskoziteti ispitivane tekućine i vode a ρ₁ and ρ₂ njihove gustoće.

piknometar    →   picnometer

Piknometar je posebna staklena tikvica koja služi za određivanje relativne gustoće tekućina. U piknometru se prvo važe poznata tekućina a nakon nje nepoznata. Zatvara se staklenim čepom probušenim kroz sredinu kako bi mogao istjecati višak tekućine.

protaktinij    →   protactinium

Protaktinij su 1917. godine otkrili Otto Hahn (Njemačka) i Lise Meitner (Austrija). Ime je dobio prema grčkoj riječi protos što znači prvi. To je srebrni metal. Otporan na alkalije. Reagira s kiselinama, kisikom i vodenom parom. Protaktinij je radioaktivni element koji je visoko radiotoksičan i kancerogen. Protaktinij se nalazi u rudama uranija i torija koje ga sadrže do 200 mg na tonu rude.

radon    →   radon

Radon je 1900. godine otkrio Friedrich Ernst Dorn (Njemačka). Nastaje raspadom radija pa je po njemu i dobio ime. Prvotno je nazvan niton po latinskoj riječi nitens što znači sjajan. To je plin bez boje i mirisa. Radon je kemijski inertan, jednoatomni nezapaljivi plin. Ne spaja s drugim elementima izuzev s fluorom. Radon je radioaktivan, jako radiotoksičan i kancerogen ako se udiše. Radon nastaje kao produkt radioaktivnog raspada radija, a i sam se dalje radioaktivno raspada (3.8 dana).

elementi rijetkih zemalja    →   rare earth elements

U elemente (metale) rijetkih zemalja spadaju: skandij (Sc), itrij (Y) i lantanoidi (La, Ce, Pr, Nd, Pm, Sm, Eu, Gd, Tb, Dy, Ho, Er, Tm, Yb, Lu). Rijetkim se zemljama zovu jer su prvo bili izolirani kao oksidi. Želite li saznati više?

značajne znamenke    →   significant figures

Mjerenja nikad nisu beskrajno točna i mora se procijeniti mjera njihove neizvjesnosti. U nekom podatku mjerenja sve sigurne i prva nesigurna znamenka značajne su.

Pravila za određivanje značajnih znamenki jesu:

1. Sve nule na početku broja zanemaruju se
2. Sve nule na kraju broja zanemaruju se osim ako nisu iza decimalnog zareza
3. Sve ostale znamenke, uključujući nulu između brojaka koje nisu nule, značajne su

Tako npr. broj

Rezultat treba imati samo značajne znamenke.

Prilikom zbrajanja i oduzimanja rezultat može imati onoliko znamenki iza decimalnog zareza koliko ih ima podatak s najmanjim brojem decimala (s najvećom apsolutnom pogreškom).

U množenju i dijeljenju rezultat treba imati onoliko značajnih znamenki koliko ih ima podatak s najmanjim brojem značajnih znamenki (s najvećom relativnom pogreškom). Ovo pravilo valja primijeniti s oprezom.

U logaritmu broja zadrži se onoliko znamenki desno od decimalnog zareza koliko je značajnih znamenki u izvornom broju

U antilogaritmu broja zadrži se onoliko znamenki koliko je znamenki desno od decimalnog zareza u izvornom broju.

Soxhletov ekstraktor    →   Soxhlet extractor

Soxhletov ekstraktor je laboratorijska naprava za ekstrakciju tvari koje imaju nisku topljivost u pogodnom otapalu. Ime je dobila po svom izumitelju, njemačkom kemičaru Franzu von Soxhletu (1848.-1926.) koji je 1879. prvi opisao poluautomatsku metodu ekstrakcije lipida iz hrane. U Soxhletovom ekstraktoru pare otapalo se kondenziraju u komoru s uzorkom i pomoću sifona prelijevaju nazad u tikvicu. Pri svakom ciklusu otopi se dio željene komponente koja se koncentrira u tikvici. Isparavanjem otapala pod vakuumom dobije se čista tvar.