KEMIJSKI RJEČNIK

nezasićena otopina    →   unsaturated solution

Nezasićena otopina je otopina koja sadrži manje otopljene tvari nego što to odgovara topljivosti te tvari pri datoj temperaturi.

snižavanje tlaka pare    →   vapour pressure lowering

Tlak pare je koligativno svojstvo otopina. Tlak pare otopine uvijek je niži od tlaka pare čistog otapala. Omjer tlaka pare otopine i otapala približno je jednak množinskom udjelu otopljene tvari u otopini.

volumenska koncentracija    →   volume concentration

Volumenska koncentracija (σ) jednaka je omjeru volumena (V_A) otopljene tvari i volumena (V) otopine. Volumenska koncentracija razlikuje se od volumenskog udjela zbog toga što je zbroj volumena sastojaka skoro uvijek različit od volumena otopine.

volumenski udio    →   volume fraction

Volumenski udio (φ) jednak je omjeru volumena (V_A) otopljene tvari i zbroja volumena (V_i) svih tvari u otopini.

Volumenski udio je brojčana, bezdimenzijska veličina i često se izražava kao postotak (% = 1/100), promil, (‰ = 1/1 000) ili dio na milijun, (ppm = 1/1 000 000 - parts per million).

Winklerova metoda    →   Winkler’s method

Winklerova metodaje nekoć bila uobičajena metoda koja se koristila za određivanje koncentracije otopljenog kisika titracijom. Sad se rijetko koristi zbog točnijih i jeftinijih oksigenometara.

Kisik u lužnatoj sredini oksidira manganov(II) hidroksid do manganova(IV) hidroksida. Kad se otopina zakiseli u prisustvu KJ oslobađa se ekvivalentna količina joda, koji se titrira otopinom natrijeva tiosulfata uz škrob kao indikator. Ove reakcije prikazuju sljedeće jednadžbe:

Određivanje kisika po ovoj metodi ometa prisustvo željezovih(II) i željezovih(III) soli, organskih tvari, nitrita, sulfida, sulfita i drugih redukcijskih i oksidacijskih tvari.

abraziv    →   abrasive

Abrazivi (lat. abrasio - struganje), tvari velike tvrdoće koje struganjem ili trljanjem mogu s čvrstih površina odstraniti sitne čestice materije. Upotrebljavaju se za brušenje, poliranje i čišćenje.

apsorbancija    →   absorbance

Apsorbancija (A) je logaritam omjera intenziteta upadnog zračenja (P_o) i propuštenog zračenja (P) kroz uzorak (izuzimajući efekte posude u kojoj je uzorak).

Apsorpcija svjetlosti kroz otopine može se matematički opisati Beer-Lambertovim zakonom

gdje je A apsorbancija na danoj valnoj duljini svjetlosti, ε je molarni apsorpcijski (ekstinkcijski) koeficijent (L mol^-1 cm^-1), svojstven svakoj molekulskoj vrsti i ovisan o valnoj duljini svjetlosti, b je duljina puta svjetlosti kroz uzorak (cm) a c je koncentracija tvari u otopini (mol L^-1).

apsorbirana doza    →   absorbed dose

Za svako je ionizirajuće zračenje apsorbirana doza (D) energija zračenja koju apsorbira jedinica mase neke tvari. Biološki učinak zračenja u ozračenom organizmu ne ovisi samo o dozi apsorbirane energije već i o vrsti zračenja. Mjerna jedinica za apsorbiranu dozu je grej (Gy).

apsorpcija    →   absorption

Apsorpcija je pojava da tvar iz jedne faze prolazi graničnu površinu i u drugoj se fazi više ili manje jednolično raspodjeljuje u koncentraciji većoj nego što je u unutrašnjosti prve faze.

aktivator    →   activator

Aktivator je tvar koja povećava aktivnost katalizatora, npr. vezivanjem na alosterično mjesto enzima omogućava enzimu da se veže na supstrat.