KEMIJSKI RJEČNIK

sastav oceanske vode    →   composition of ocean water

More je nezasićena homogena otopina koja se sastoji od vode kao otapala (96.5 %), otopljene soli (3.5 %), manjih količina partikularne tvari, otopljenih plinova i organskih sastojaka. Odnosi glavnih konstituenata oceanske vode su skoro konstantni u svim oceanima. Salinitet (ukupna koncentracija otopljenih soli) i koncentracija pojedinih konstituenata dana je u psu jedinicama (practical salinity units). U većini slučajeva može se pretpostaviti da su psu i stara jedinica ‰ sinonimi.

Prosječni sastav oceanske vode dan je u tablici:

kritična točka    →   critical point

Kritična točka je točka na faznom dijagramu dvofaznog sustava u kojoj dvije faze imaju jednaka svojstva i zbog toga čine jednu fazu. U kritičnoj točki za tekuću i plinovitu fazu čiste tvari nestaje razlika između tekućine i plina i u njoj završava krivulja napona pare. Koordinate ove točke jesu kritična temperatura i kritični tlak. Iznad kritične temperature fluid se ne može ukapljiti.

kritična temperatura    →   critical temperature

Kritična temperatura je maksimalna temperatura pri kojoj se plin može prevesti u tekuće stanje. Iznad kritične temperature tvar je u plinovitom agregatnom stanju neovisno o vanjskom tlaku.

krioskopska konstanta    →   cryoscopic constant

Krioskopska konstanta (E_f) ili molalno sniženje ledišta jest sniženje ledišta određenog otapala kada je u 1 kg tog otapala otopljen 1 mol neke tvari. Sniženje ledišta razmjerno je molalitetu (m) otopljene tvari

kristalizacija    →   crystallisation

Kristalizacija je proces pri kojem otopljena tvar iz zasićene otopine prelazi u čvrstu tvar (kristal).

raščinjavanje    →   decomposing

Raščinjavanje u analitičkoj kemiji znači prevođenje neke tvari, taljenjem s pogodnim sredstvom za taljenje (natrijevim karbonatom, natrijevim hidroksidom, natrijevim peroksidom ...) u takav kemijski spoj koji se nakon toga lako otapa u vodi, kiselini ili lužini.

umrežavanje    →   cross-linking

Umrežavanje je povezivanje dvaju lanaca polimerne molekule preko elemenata ili skupina vezanih kovalentnom vezom na lanac makromolekule.

U prirodi se često umrežavaju polipeptidni lanci disulfidnim mostovima preko cisteinskih ostataka, kao u keratinu ili inzulinu. Polimeri se mogu umrežiti dodatkom kemijske tvari ili izlaganjem polimera visokoenergetskom zračenju. Primjerice: vulkanizacija gume sa sumporom, umrežavanje poistirena s divinilbenzenom ili umrežavanje polietilena zračenjem.

Umrežavanjem se smanjuje plastičnost polimera, pojačava jakost, toplinska i električna otpornost kao i otpornost na različita otapala.

lončić za žarenje    →   crucible

Lončići za žarenje koriste se za žarenje malih količina čvrstih tvari u pećima. Obično se izrađuju se od porculana, platine, nikla ili željeza.

sirova nafta    →   crude oil

Sirova nafta (zemno ulje) nastala je raspadanjem organskih tvari prvenstveno životinjskog, ali i biljnog porijekla koje su se istaložile na dnu plićih dijelova bivših mora i oceana. Sastoji se od različitih ugljikovodika s dodatkom nešto spojeva kisika, dušika i sumpora. Ovisno o vrsti ugljikovodikovih spojeva razlikuje se nafta metanske, naftenske i aromatske osnove. Nafta se vadi pomoću bušotina, koje mogu biti na kopnu i moru. Osnovni derivati nafte su: rafinerijski plin, ukapljeni plin, benzini, petrolej, plinska ulja, loživa ulja, maziva, motorna ulja.

gustoća    →   density

Gustoća (ρ) neke tvari definira se kao omjer mase i volumena na određenoj temperaturi. Jedinica je gustoće kg m^-3 ali se više upotrebljava decimalna SI jedinica kg dm^-3. Uz gustoću mora biti navedena i temperatura na kojoj je mjerena, jer se s promjenom temperature obično mijenja volumen, pa samim tim i gustoća tvari.

Mnogo općenitija upotreba izraza gustoća je za količinu (mase, naboja, energije itd) podijeljenu s dužinom, površinom ili volumenom.