KEMIJSKI RJEČNIK

katalizator    →   catalyst

Katalizatori su tvari koje ubrzavaju kemijsku reakciju i nakon reakcije ostaju nepromijenjeni. Katalizatori koji se nalaze u istoj fazi kao i reaktanti nazivaju se homogeni katalizatori (npr. enzimi u bioreakcijama). Isto tako, oni katalizatori koji su u različitoj fazi heterogeni su katalizatori (npr. metali ili oksidi u plinskim reakcijama).

Katalizatori ne mogu izazvati kemijsku reakciju niti mogu pomaknuti položaj ravnoteže. Katalizatori snižavaju energiju aktiviranja reakcije (E_a), odnosno omogućavaju većem broju molekula da prijeđu energetsku barijeru (E_a’) čime se reakcija ubrzava. Ukupna energija reakcije (E_r) ostaje nepromijenjena.

Charlesov zakon    →   Charles’ law

Pri stalnom tlaku i stalnoj množini plina volumen idealnog plina raste (ili pada) za 1/273 volumena što ga plin ima pri 0 °C, kada temperatura poraste (ili padne) za 1 °C,

gdje je V° volumen pri 0 °C a V volumen pri t°C.

Iz gornje jednadžbe proizlazi da je volumen određene količine plina pri konstantnom tlaku razmjeran apsolutnoj temperaturi.

Ovaj je zakon također poznat i kao Gay-Lussacov zakon.

Jednadžba slična gornjoj može se napisati i za ovisnost tlaka idealnog plina o temperaturi

Grignardov reagens    →   Grignard reagent

Grignardovi reagensi su organomagnezijevi halidi, RMgX, ili njihove ravnotežne smjese u otopini s R₂Mg + MgX₂.

harmoničko gibanje    →   harmonic motion

Jednostavno harmoničko gibanje nastaje kad na tijelo pomaknuto iz položaja ravnoteže djeluje povratna sila, po veličini proporcionalna pomaku. Uobičajeni primjer su gibanje tijela pričvršćenog o elastičnu oprugu (vidi Hookeov zakon) i gibanje matematičkog njihala. Tijelo se giba periodično, amo-tamo oko položaja ravnoteže.

toplina hidratacije    →   heat of hydration

Toplina hidratacije ili entalpija hidratacije iona odgovara toplini koja se oslobodi hidratacijom jednog mola iona pri konstantnom tlaku. Što je ion jače hidratiziran, to se više topline oslobodi. Stupanj hidratacije ovisi o veličini i naboju iona. Što je ion manji i njegov naboj veći, to je jače hidratiziran.

jednadžba kemijske reakcije    →   chemical reaction equation

Kemijskom jednadžbom prikazuju se kemijske reakcije. Na lijevoj strani jednadžbe pišemo formule ili simbole tvari koje stupaju u kemijsku reakciju, reaktante. Na desnoj strani jednadžbe pišemo formule ili simbole tvari koje nastaju kemijskom reakcijom, produkte.

Svaka kemijska reakcija dovodi do ravnoteže koja je više ili manje pomaknuta na jednu stranu. Zbog toga se kod reverzibilnih reakcija umjesto znaka jednakosti stavlja dvostruka strelica:

Da bi se napisala jednadžba kemijske reakcije, moraju biti poznati svi reaktanti i produkti kemijske reakcije kao i njihovi stehiometrijski odnosi. (Vidi Uravnoteživanje jednadžbe kemijske reakcije)

klorinitet    →   chlorinity

Klorinitet (simbol Cl) je definiran kao ukupna količina halida (klorida, bromida i jodida) u 1 kg mora, a da su pri tome jodid i bromid zamijenjeni ekvivalentnom količinom klorida. Kako bi se napravio neovisnim o promjenama atomskih masa halida, klorinitet se danas definira kao masa čistog srebra potrebna da se istalože svi kloridi, bromidi i jodidi pomnožena s 0.37285233. Klorinitet se općenito određuje kako bi se izračunala slanost (salinitet) mora.

Klorinitet se određuje Mohrovom metodom, jednom od najstarijih metoda titracije - uveo ju je 1856. njemački kemičar Karl Friedrich Mohr (1806.-1879.), titracijom uzorka mora sa standardnom otopinom srebrovog nitrata (AgNO₃) uz kalijev kromat (K₂CrO₄) kao indikator.

pri tome se uz AgCl talože još i AgBr i AgI.

Problem kod Mhorove titracije je u tome što srebrov nitrat nije primarni standard. Kako bi ovo izbjegao i omogućio da sva mjerenja saliniteta budu usporediva, predsjednik Međunarodnog povjerenstva za istraživanje mora (ICES, International Council for the Exploration of the Sea), danski fizičar Martin Knudsen (1871.-1949.) definirao je kao standard Normalnu vodu (Eau de mer Normale) stalnog sastava s točno određenim klorinitetom (oko 19.38 ‰). Ova voda je potom korištena za standardizaciju otopine srebrova nitrata. Na taj način sva određivanja kloriniteta referirala su se na isti standard što je omogućilo da svi rezultati budu usporedivi. Upotrebom Normalne vode, Knudsenove pipete i birete za analizu te Hidrografskih tablica dobivali su se rezultati točnosti usporedive onima dobivenim gravimetrijom.

Mjerenjem saliniteta i kloriniteta u devet uzoraka mora iz različitih dijelova svijeta Knudsen je, 1889., došao do empirijske formule za određivanje saliniteta:

Ova formula koristila se do 1962., kada je Zajedničko vijeće za oceanografske tablice i standarde (JPOTS, Joint Panel for Oceanographic Tables and Standards) odredilo novu konstantu proporcionalnosti u Knudsenovoj formuli

izohora    →   isochore

Izohora je linija koja spaja točke konstantnog volumena na grafičkom prikazu fizikalnog sustava.

latentna toplina    →   latent heat

Latentna toplina (L) količina je topline koja se apsorbira ili oslobodi kada tvar promijeni svoje agregatno stanje pri konstantnoj temperaturi (na primjer iz čvrste tvari u tekućinu kod tališta ili iz tekućine u plin kod vrelišta).

Clapeyronova jednadžba    →   Clapeyron equation

Clapeyronova jednadžba (poznata i kao Clausius-Clapeyronova jednadžba) jest odnos između tlaka i temperature za dvije faze čiste tvari koje su u ravnoteži,

gdje je ΔS razlika entropije između faza a ΔV je rezultirajuća razlika volumena.