KEMIJSKI RJEČNIK

blanširanje    →   blanching

1. Blanširanje je toplinska obrada prehrambenih proizvoda kojom se djelomično ili potpuno deaktiviraju prisutni enzimi prije zamrzavanja.

2. Blanširanje je postupak čišćenja metalnog novca pri čemu se površinski sloj bakrova(II) oksida uklanja uranjanjem u vruću razrijeđenu sumpornu kiselinu (w(H₂SO₄) = 10 %).

baza    →   base

Povijesno gledajući (S. Arrhenius), baze su tvari koja disocirajući u otopinama daju OH- ione, pri čemu je rezultirajući pH veći od 7. Po Brønsted-Lowryjevoj teoriji baza je tvar koja je sposobna primiti proton (proton akceptor). Da bi se neka jedinka ponašala kao baza, mora biti prisutan proton donor (kiselina).

Najopćenitiju definiciju baza jdao je G. N. Lewis koji sve kemijske vrste koje mogu dati elektronski par naziva bazom. Otopine baza nazivamo lužinama.

Tipične baze su metalni oksidi, hidroksidi i spojevi (kao amonijak) koji daju hidroksid-ione u vodenim otopinama.

berilij    →   beryllium

Berilij su 1828. godine otkrili Friedrich Woehler (Njemačka) i A. B. Bussy (Francuska). Ime mu dolazi od grčkog naziva beryllos za mineral beril. Do 1957. godine u upotrebi je bio i naziv glucinum od grčke riječi glykys što znači sladak, zbog slatkastog okusa njegovih spojeva. To je polutvrdi, srebrno sivi, sjajni metal koji ne reagira s zrakom ili vodom. Otapa se u kloridnoj i sulfatnoj kiselini ali ne i u nitratnoj, bez obzira na njenu koncentraciju. Berilij i njegovi spojevi su jako otrovni, naročito ako su fino usitnjeni. Jako je toksičan i kancerogen ako se udiše ili dođe u kontakt s kožom. Minerali iz kojih se komercijalno dobiva su beril (Be₃Al₂Si₆O₁₈) i bertrandit (Be₄[H₂Si₂O₉]). Berilij je visokotehnološki metal. Koristi se kao moderator u nuklearnim reaktorima i za izradu specijalnih legura s aluminijem i bakrom.

bizmut    →   bismuth

Bizmut je 1753. godine otkrio Claude Geofroy (Francuska). Ime mu dolazi od njemačkog naziva Weisse Masse - bijele nakupine što je kasnije prešlo u wismut i bisemutum. To je krhki metal srebrno-ružičasti boje. Stabilan u vodi i na zraku. Otapa se samo u koncentriranoj nitratnoj i vrućoj sulfatnoj kiselini. Toplinska vodljivost mu je najniža od svih metala, osim žive. Slab je vodič struje i ima najveći Hallov efekt od svih metala. Bizmut i njegovi spojevi su otrovni. Glavne rude bizmuta su bizmutov sjajnik (Bi₂S₃) i bizmutov oker (Bi₂O₃). Upotrebljava se kao sastojak niskotaljivih legura s olovom, kositrom i kadmijem, za izradu električnih i toplinskih osigurača. Služi kao nosač za uranijevo gorivo u nuklearnom reaktoru.

borani    →   borane

Borani su spojevi bora s vodikom (B₂H₆, B₄H₁₀, B₅H₉, B₅H₁₁...). Općenito se mogu dobiti djelovanjem kiseline na magnezijev borid Mg₃B₂. Svi borani su i po formuli i po strukturi iznenađujući spojevi. Sve više postaje prihvatljiva ideja da se borani smatraju spojevima koji sadrže tzv. tricentričnu vezu koja se sastoji od jednog elektronskog para koji obuhvaća tri atoma, što bi moglo biti u suglasnosti s teorijom molekulskih orbitala.

pufer otopina    →   buffer

Pufer otopine imaju svojstvo da neznatno mijenjaju svoj pH dodatkom jake baze ili kiseline. To su otopine slabe kiseline i njezine soli ili slabe baze i njezine soli. Puferske otopine su i otopine dviju soli poliprotonske kiseline.

puferski kapacitet    →   buffer capacity

Puferski kapacitet broj je molova jake kiseline ili jake lužine potreban da se promijeni pH 1 dm³ otopine pufera za jednu pH jedinicu.

bor    →   boron

Bor su 1808. godine otkrili Sir Humphry Davy (Engleska) i Joseph-Louis Gay-Lussac i L. J. Thenard (Francuska). Ime mu dolazi od arapskog naziva buraq koji se koristio za boraks. To je polumetal s unikatnom kemijom i nomenklaturom spojeva. Amorfni bor je tamni prah i za razliku od kristalnog, prilično je reaktivan. Zagrijan na zraku sam se zapali. Kristalni bor je izvanredno tvrd i kemijski je inertan. Ne reagira s kisikom, vodom, lužinama a od kiselina reagira samo s vrućom koncentriranom nitratnom i sulfatnom kiselinom. S većinom metala stvara boride. Bor se rijetko nalazi u većim količinama, najčešće u obliku boraksa (Na₂B₄O₇·10H₂O), kernita (Na₂B4O₇·4H₂O) ili kolemanita (Ca[B₃O₄(OH)₃]·H₂O). Najviše se upotrebljava u proizvodnji stakla (borsilikatno staklo), keramike i sredstava za čišćenje.

Bunsenov članak    →   Bunsen’s cell

Bunsenov članak je primarni članak koji je razvio Robert W. Bunsen. Sastoji se od cinkove katode uronjene u razrijeđenu otopinu sumporne kiseline i ugljikove anode uronjene u koncentriranu otopinu dušične kiseline. Elektrolitske otopine odijeljene su poroznom stjenkom. Članak ima elektromotornu silu od 1.9 V.

butan    →   butane

Butan, C₄H₁₀, zasićeni je plinoviti ugljikovodik, javlja se u dva izvorna oblika (normalan b. i izobutan) u zemnom ulju. U promet dolazi u tekućem stanju u smjesi, osobito s propanom, komprimiran u željeznim bocama. Upotrebljava se kao gorivo u kućanstvu i sl.