Glutamin je neutralna aminokiselina s polarnim pobočnim lancem. On je važni nositelj amonijaka i sudjeluje u sintezi uree. Važan je prekursor za sintezu purina i pirimidina. Glutamin ne spada u esencijalne aminokiseline ali to može postati u izvanredni situacijama, primjerice kod intenzivnih treninga, opeklina ili bolesti probanog sustava. Sintetizira se iz glutamata i amonijaka u prisutnosti enzima glutamin sintetaze.
Glicin najjednostavnije je građena aminokiselina. Iako je nepolaran ne doprinosi hidrofobnim interakcijama. Nedostatak pobočnog lanca daje glicinu mnogo veću konformacijsku slobodu ugradnje u bjelančevine. Nalazi se u sastavu gotovo svih bjelančevina i to u visokom postotku. To je ujedno i jedina aminokiselina koja nije optički aktivna. Glicin nije esencijalna aminokiselina i u najvećoj mjeri nastaje iz serina, ali se može dobiti i iz treonina.
Zlato je poznato od davnih vremena (~3000. godine prije Krista). Simbol elementa dolazi od latinskog naziva za zlato - aurum. To je sjajni, žuti metal. Mekan, kovak i savitljiv te se može izvući u listiće debele samo 10-5 mm. Ne zraku je stabilno i ne reagira s kisikom ni na kojoj temperaturi. Ne otapa se u kiselinama ni lužinama. Otapa se jedino u zlatotopci (HNO3:HCl=1:3) i u cijanidnim otopinama koje sadrže kisik, zbog stvaranja kompleksa s kloridom odnosno cijanidom. Zlato je rijedak element i ima ga deset puta manje od srebra. U prirodi se obično nalazi u elementarnom stanju u kremenim žilama ili pijesku rijeka. Upotrebljava se za izradu nakita, novca, zubnih proteza kao i za elektroničke krugove i kontakte.
Hematit, Fe2O3, najrašireniji je i najstabilniji željezov oksid te jedna od najzastupljenijih željezovih ruda u prirodi. U laboratorijskim uvjetima hematit se može pripraviti različitim metodama kemijske sinteze. Kontrolom uvjeta sinteze pripravljaju se čestice hematita različitih oblika i veličine. Oblik i veličina kristala hematita određuju njegova fizikalna svojstva, a time i komercijalnu primjenu, npr. kao pigmenata, senzora ili katalizatora.
Željezovi oksidi imaju značajnu tehnološku primjenu. Tradicionalno se upotrebljavaju kao pigmenti, pokrivaju široki raspon boja od žute do crne. Željezovi oksidi kao pigmenti otporni su na kiseline i lužine te visoke temperature. Osim u proizvodnji boja koriste se u gumarskoj i građevinskoj industriji te industriji papira. Budući da su željezovi oksidi netoksični kao pigmenti, koriste se i u prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.
Hafnij su 1923. godine otkrili Dirk Costner (Danska) i Georg Karl von Hevesy (Mađarska). Ime je dobio po latinskom nazivu za Kopenhagen - Hafnia. To je srebrno sivi metal visokog sjaja, koji se može kovati. Na izloženoj površini stvara se oksidni film. Otporan na lužine i kiseline (osim HF). Metalni prah se sam zapali i gori na zraku. Spojevi hafnija toliko su slični spojevima cirkonija da ih je skoro nemoguće odvojiti. Pronađen je u svim rudama cirkonija. Kako dobro apsorbira neutrone i kako je otporan na koroziju koristi se za izradu kontrolnih šipki u nuklearnim reaktorima. Upotrebljava se i za legiranje metala, izradu specijalnih stakala, kao i za uklanjanje tragova kisika i dušika iz vakuum cijevi.
Histidin je nabijena aminokiselina s baznim pobočnim lancem. To je esencijalna aminokiselina koju ljudski organizam ne može sintetizirati te se mora unijeti preko hrane. Konstanta imidazolnog lanca histidina je otprilike 6 što znači da mala promjena pH fiziološke otopine može promijeniti njen naboj. Protonirani imidazol ponaša se kao kiselina a neprotonirani kao baza. Histidin se često sreće kao ligand u kompleksima željeza i cinka.
Generalić, Eni. "Zasićena masna kiselina." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav