KEMIJSKI RJEČNIK

kinetička teorija    →   kinetic theory

Kinetička teorija objašnjava ponašanje krutina, tekućina i plinova i njihove promjene stanja, ovisno o gibanju čestica od kojih su sastavljene.

Daniellov članak    →   Daniell cell

Britanski kemičar John Frederic Daniell (1790-1845) predstavio je 1836. poboljšani naponski članak koji je davao stalnu struju tijekom rada. Daniellov članak galvanski je članak u kojem su anoda (cink) i katoda (bakar) uronjeni u sulfatno kiselu otopinu svojih iona. Otopine su razdvojene pregradom od porozne gline. U članku se spontano odvija redukcija Cu²⁺ iona i oksidacija cinka u Zn²⁺ uz elektromotornu silu od 1.100 V.

difuzija    →   diffusion

Difuzija je spontano miješanje dviju ili više tvari kroz njihovu dodirnu površinu ili propusnu membranu. Čestice (atomi, molekule, ioni itd.) putuju iz područja više u područje niže koncentracije. Difuzija se najbrže odvija u plinovima, sporije u tekućinama a najsporije u čvrstim tijelima. Difuzija je jedan od mehanizama (uz konvekciju i migraciju) odgovoran za transport mase u otopini. Teoretska osnova difuzije dana je Fickovim zakonom.

disaharid    →   disaccharide

Disaharidi su šećeri sastavljeni od dviju molekula monosaharida spojenih glikozidnom vezom. Glikozidna veza na anomerni ugljikov atom može biti α ili β. Primjerice, maltoza, disaharid dobiven enzimskom hidrolizom škroba, sastoji se od dvije molekule D-glukopiranoze povezane 1,4’-α-glikozidnom vezom. Apostrof nam kazuje da se C-4 i C-1 atomi ne nalaze u istom šećernom prstenu. Za razliku od ostalih disaharida, monosaharidi u saharozi, α-D-glukopiranoza i β-D-fruktofuranoza, povezani su glikozidnom vezom preko svojih anomernih ugljikovih atoma. Zbog toga je saharoza nereducirajući šećer i ne dolazi do mutarotacije.

teorija ligandnog polja    →   ligand field theory

Teorija ligandnog polja tumači utjecaj elektronske strukture centralnog iona i prirode liganda na sastav i strukturu kompleksa. Prema teoriji ligandnog polja kompleks se sastoji od centralnog metalnog kationa koji je okružen anionima ili negativnim krajem dipolnih molekula. Na taj su način elektroni centralnog metalnog iona pod utjecajem električnog polja elektrona liganda.

disocijacija    →   dissociation

Disocijacija je proces pri kojem se kemijska vrsta (molekula, ion i sl.) rastavlja na jednostavnije dijelove kao rezultat dodane energije (toplinska disocijacija) ili zbog djelovanja otapala (elektrolitička disocijacija). Disocijacija se može odvijati u plinovitoj, tekućoj ili krutoj fazi, ili se može dešavati u otopini. Primjer disocijacije je reverzibilna reakcija HI na visokoj temperaturi

Izraz disocijacija upotrebljava se i za reakcije ionizacije kiselina i baza u vodi. Primjerice, reakcija cijanovodične kiseline

često se piše kao disocijacija kiseline na ione

Zemljina kora    →   Earth’s crust

Zemljina kora je vanjski površinski sloj planeta Zemlje iznad Mohorovićeva diskontinuiteta. Prosječna debljina Zemljine kore iznosi 35 km na kontinentima i oko 7 km ispod oceanskog dna. Približni sastav joj je:

manganometrija    →   manganometry

Manganometrija je kvantitativna oksidometrijska metoda koja se temelji na mjerenju količine otopine kalijeva permanganata (KMnO₄) utrošene za oksidaciju ispitivane tvari.

Millonova reakcija    →   Millon’s reaction

Millonova reakcija služi za dokazivanje bjelančevina pojavom crvene boje koju bjelančevine daju s otopinom žive u nitratnoj kiselini.

smjesa    →   mixture

Smjesa je heterogena asocijacija tvari u kojoj pojedine tvari zadržavaju svoja svojstva i obično se mogu rastaviti mehaničkim postupcima. Uključuje otopine i spojeve, ali ne uključuje slitine i amalgame.