KEMIJSKI RJEČNIK

alfa-čestica    →   alpha particle

Alfa-čestice su jezgre helijevih atoma (imaju masu 4, a naboj +2). Domet u zraku im je od 2 cm do 9 cm, ovisno o vrsti radioaktivnog izotopa koji ih emitira. Ako iz jezgre radioaktivnog elementa izađe alfa-čestica, onda nastaje novi element koji ima za dvije jedinice manji redni broj i za četiri jedinice manju atomsku masu od elementa iz kojeg je nastao, primjerice:

Struja alfa-čestica naziva se alfa-zračenje.

aluminij    →   aluminium

Aluminij je 1827. godine otkrio Friedrich Wöhler (Njemačka). Ime mu dolazi od latinske riječi alumen koja je označavala alaune (stipse). To je tvrdi, srebrno bijeli metal koji dobro vodi električnu struju. Može se valjanjem razvući u tanku foliju. Otporan je prema oksidaciji na zraku, u vodi i u oksidirajućim kiselinama, zbog stvaranja sloja zaštitnog oksida na površini. Aluminij može reducirati većinu metala iz njihovog oksida (aluminotermijski postupak). Po rasprostranjenosti u Zemljinoj kori, aluminij je treći element, odmah iza kisika i silicija. Iako ima mnogo minerala koji sadrže aluminij, industrijski se dobiva samo iz boksita (Al₂O₃·xH₂O) i kriolita (3NaF·AlF₃). Upotrebljava se za proizvodnju laganih legura (duraluminij), električnih vodova i izradu posuđa u kućanstvu.

kompleks    →   complex

Kompleks ili koordinacijski spoj nastaje reakcijom metalnog iona (centralni ion) s molekulama ili ionima koji imaju slobodan elektronski par (ligand). Metalni ion i ligand vezuju se polarnom kovalentnom vezom u kojoj oba elektrona daje ligand.

kondenzacijska polimerizacija    →   condensational polymerisation

Kondenzacijska polimerizacija je reakcija polimerizacije u kojoj monomeri tvore polimer uz gubljenje malih molekula kao što je voda.

amfoterna tvar    →   amphoteric substances

Amfoterne tvari su tvari koje ovisno o uvjetima mogu djelovati kao kiseline ili kao baze. Tako će se aluminijev hidroksid u reakciji s kiselinama ponašati kao lužina

a u reakcijama s lužinama kao kiselina

analitička vaga    →   analytical balance

Analitička vaga je instrument za precizno određivanje mase tvari. Analitička vaga osjetljiv je i skup instrument, a o njezinoj ispravnosti i preciznosti ovisi točnost rezultata analize. Najrašireniji tip analitičke vage jest vaga nosivosti 100 g i osjetljivosti 0.1 mg. Ni jednu kvantitativnu kemijsku analizu nije moguće napraviti bez upotrebe vage jer, bez obzira na metodu koju koristimo, uvijek treba odvagati uzorak za analizu i potrebne količine reagensa za pripravu otopina.

Analitičke vage smještaju se u staklene ormariće koji ih štite od prašine i zračnih struja koje bi mogle poremetiti položaj ravnoteže. Stalak vage pričvršćen je na debelu staklenu ili kamenu ploču kako bi se manjile vibracije, dok se horizontalnost vage provjerava ugrađenom okruglom libelom . Os oko koje se okreće poluga vage oštri je brid trostrane ahatne prizme (ahat se odabire zbog svoje tvrdoće) koji se nalazi na ravnoj podlozi od istog materijala. Zdjelice su također obješene na ahatne noževe. Noževi (prizme) i ležajevi najodgovorniji su za preciznost analitičke vage i treba ih čuvati od oštećenja. Stoga poluga i zdjelice leže na ležajevima samo kada promatramo njihanje vage dok u svakom drugom slučaju vaga mora biti zakočena.

Princip rada moderne laboratorijske vage temelji se na svojem prethodniku - vagi s jednakim krakovima. Tijelo nepoznate mase stavlja se na jednu stranu vage a utezi poznate mase na drugu. Kada se pokazivač vrati u središnji položaj, sile na oba kraka su jednake, a težina nepoznatog predmeta odredi se iz masa dodanih utega.

Moderne elektroničke laboratorijske vage temelje se na mjerenju struje potrebne da se pokretna elektromagnetna zavojnica vrati na svoju nultu poziciju iz koje je pomaknuta zbog opterećivanja vage tijelom čija se masa mjeri.

kozmičke zrake    →   cosmic rays

Kozmičke zrake su čestice izvanredno velike energije od 10¹⁵ eV do 10¹⁷ eV, koje dolaze na Zemlju iz svemira kao produkt nuklearnih reakcija u zvijezdama. Kozmičke zrake sastoje se od izvanredno brzih protona i jezgara težih atoma. U nuklearnim reakcijama s atomskim jezgrama u atmosferi promijene se pa na Zemljinu površinu stižu kao nuklearne čestice, elektroni i fotoni.

kritična masa    →   critical mass

Kritična masa najmanja je masa tvari fisibilnog materijala (²³⁵U or ²³⁹Pu) koja može izazvati nekontroliranu lančanu reakciju. Kritična masa čistog ²³⁹Pu je oko 4.5 kg a ²³⁵U oko 15 kg.

cijanidni postupak    →   cyanide process

Cijanidni postupak je postupak izdvajanja metala iz rude. Smrvljena ruda tretira se cijanidnim ionima u prisutnosti zraka stvarajući metalni kompleks. Kompleks se odvaja od rude i reducira do metala korištenjem pogodnog reducensa, obično cinka. Najčešće se koristi za dobivanje srebra i zlata.

Arheniusova jednadžba    →   Arrhenius equation

Jednadžba oblika

gdje je k konstanta brzine kemijske reakcije, A kolizijski faktor, E_a energija aktivacije, T temperatura, R plinska konstanta.

Dijagram ln k - 1/T jest pravac čiji je nagib -E_a/R a presjek s osi x lnA. Jednadžba se zove prema njenom autoru Svantu Arrheniusu.