KEMIJSKI RJEČNIK

klorinitet    →   chlorinity

Klorinitet (simbol Cl) je definiran kao ukupna količina halida (klorida, bromida i jodida) u 1 kg mora, a da su pri tome jodid i bromid zamijenjeni ekvivalentnom količinom klorida. Kako bi se napravio neovisnim o promjenama atomskih masa halida, klorinitet se danas definira kao masa čistog srebra potrebna da se istalože svi kloridi, bromidi i jodidi pomnožena s 0.37285233. Klorinitet se općenito određuje kako bi se izračunala slanost (salinitet) mora.

Klorinitet se određuje Mohrovom metodom, jednom od najstarijih metoda titracije - uveo ju je 1856. njemački kemičar Karl Friedrich Mohr (1806.-1879.), titracijom uzorka mora sa standardnom otopinom srebrovog nitrata (AgNO₃) uz kalijev kromat (K₂CrO₄) kao indikator.

pri tome se uz AgCl talože još i AgBr i AgI.

Problem kod Mhorove titracije je u tome što srebrov nitrat nije primarni standard. Kako bi ovo izbjegao i omogućio da sva mjerenja saliniteta budu usporediva, predsjednik Međunarodnog povjerenstva za istraživanje mora (ICES, International Council for the Exploration of the Sea), danski fizičar Martin Knudsen (1871.-1949.) definirao je kao standard Normalnu vodu (Eau de mer Normale) stalnog sastava s točno određenim klorinitetom (oko 19.38 ‰). Ova voda je potom korištena za standardizaciju otopine srebrova nitrata. Na taj način sva određivanja kloriniteta referirala su se na isti standard što je omogućilo da svi rezultati budu usporedivi. Upotrebom Normalne vode, Knudsenove pipete i birete za analizu te Hidrografskih tablica dobivali su se rezultati točnosti usporedive onima dobivenim gravimetrijom.

Mjerenjem saliniteta i kloriniteta u devet uzoraka mora iz različitih dijelova svijeta Knudsen je, 1889., došao do empirijske formule za određivanje saliniteta:

Ova formula koristila se do 1962., kada je Zajedničko vijeće za oceanografske tablice i standarde (JPOTS, Joint Panel for Oceanographic Tables and Standards) odredilo novu konstantu proporcionalnosti u Knudsenovoj formuli

koncentracija    →   concentration

1. Koncentracija je skupina od četiri veličine kojima se karakterizira sastav otopine u odnosu na njen volumen (masena, količinska, volumenska i brojčana koncentracija).

2. Koncentracija je kraći oblik pisanja količinske (množinske) koncentracije.

ekstenzivno svojstvo    →   extensive property

Ekstenzivna svojstva su svojstva koja se mijenjaju promjenom količine tvari, npr. masa, volumen, dužina, naboj.

udio    →   fraction

Udio je omjer veličine jednog konstituenta i zbroja istih veličina svih konstituenata (dijelova) sustava. Kada se primijenjuje na sastav otopine razlikujemo maseni udio, količinski udio i volumenski udio. Količinski udio jednak je brojčanom udjelu.

glicerid    →   glyceride

Gliceridi su esteri glicerola (propan-1,2,3-triol) s masnim kiselinama. Široko su rasprostranjeni u prirodi a ovisno o broju kiselinskih ostataka govori se o trigliceridima, digliceridima i monogliceridima.

krekiranje    →   cracking

Krekiranje je proces pri kojem se iz ugljikovodika veće relativne molekulske mase dobivaju ugljikovodici manje relativne molekulske mase (posebno kod rafiniranja nafte).

Curie    →   Curie

Curie, obitelj francuskih znanstvenika:

Maria Curie-Sklodowska (1867.-1934.) bila je kemičarka i fizičarka, rodom Poljakinja. Studirala je u Parizu gdje se zajedno sa suprugom Pierrom posvetila istraživanju radioaktivnosti. Poslije Pierreove smrti nasljeđuje ga kao profesorica fizike na Sorboni. Iz velike mase uranova smolinca kemijskim putem izolirala vrlo malu količinu novog metala radija koji je milijun puta radioaktivniji od urana (1898.). Drugo je njezino otkriće radioaktivni element, nazvan u čast njezine domovine polonij. 1903. podijeljena je Nobelova nagrada za fiziku supruzima Curie i H. Becquerelu, a 1911. je Maria Curie sama dobila ovu nagradu za kemiju.

Pierre Curie (1859.-1906.) bio je fizičar. Osim radova koje je dao zajedno sa svojom suprugom, otkrio je (1902.) zakon radioaktivnog raspadanja. Našao je da radij stvara neprestano toplinu, otkrio je načelo simetrije u kristalografiji, aperiodičku analitičku vagu i dr.

cistein    →   cysteine

Cistein je neutralna aminokiselina s polarnim pobočnim lancem. Zbog reaktivnosti tiolne skupine cistein ima brojne uloge u bjelančevinama. Osim što djeluje kao snažni nukleofil i ligand u kompleksima sa željezom i cinkom, najvažnije svojstvo cisteina je stvaranje disulfidne veze. Disulfidna veza igra važnu ulogu u stabilizaciji bjelančevina stvarajući čvrste veze među lancima, što je posebno važno za formiranje sekundarne i tercijarne strukture. Cistein se lako oksidira i pri tome nastaje kovalentno povezani dimer ove aminokiseline, cistin, u kojem su dvije molekule cisteina povezane disulfidnom vezom. Ostaci koji su povezani disulfidnim vezama jako su hidrofobni (nepolarni). Cistein nije esencijalna aminokiselina jer je ljudski organizam može sintetizirati.

• Kratice: Cys, C
• IUPAC ime: 2-amino-3-sulfanilpropanska kiselina
• Molekularna formula: C₃H₇NO₂S
• Molekularna masa: 121.16 g/mol

gravitacijska konstanta    →   gravitational constant

Gravitacijska konstanta (G) univerzalna je konstanta u jednadžbama za privlačnu silu između dvije čestice

gdje je r udaljenost između dvije čestice a m₁ i m₂ su njihove mase.

grej    →   gray

Grej (Gy) je izvedena SI jedinica apsorbirane doze ionizirajućeg zračenja. Definiran je dozom zračenja koje je tijelu mase jedan kilogram predalo energiju jednog džula (Gy = J/kg). Ime je dobila u čast engleskog fizičara Louisa Harolda Graya (1905.-1965.).