KEMIJSKI RJEČNIK

elektroliti    →   electrolytes

Elektroliti su tvari koje rastaljene ili otopljene u vodi provode električnu struju. Taljenjem ili otapanjem disociraju na električki nabijene čestice (ione) koje provode električnu struju. Pri prolazu električne struje dolazi do prijenosa materije. Pozitivno nabijene čestice (kationi) putuju prema negativnom polu (katodi) a negativno nabijene čestice (anioni) putuju prema pozitivnom polu (anodi). Tekući metali obično se ne smatraju elektrolitima. Krute ionske vodiče (npr. natrijev sulfid) također ubrajamo u elektrolite. Ovisno o tome kako provode električnu struju tvari možemo podijeliti na jake elektrolite, slabe elektrolite i neelektrolite.

jednostavna sol    →   plain salt

Jednostavna sol je sol koja sadrži samo ion metala (ili amonijev ion) i kiseli radikal; nastaje kad su svi ioni vodika u kiselini zamijenjeni ionima metala (ili amonijevim ionima).

plastični sumpor    →   plastic sulphur

Plastični sumpor oblik je sumpora koji nastaje kada se vrući, tekući sumpor izlije u vodu. Može se rastezati u duga vlakna, nestabilan je i lako se stvrdnjava.

polivalentni elementi    →   polyvalent element

Polivalentni elementi se definiraju s brojem atoma monovalentnog elementa s kojima se spaja jedan atom dotičnog elementa. Tako je kisik u vodi dvovalentan (H₂O), dušik u amonijaku trovalentan (NH₃), ugljik u metanu četverovalentan (tetravalentan) (CH₄).

elektronegativnost    →   electronegativity

Elektronegativnost je snaga kojom atom pojedinog elementa privlači elektrone. Primjerice, u klorovodiku atom klora je mnogo negativniji od atoma vodika i molekula je polarna, s negativnim nabojem na atomu klora. Elementi s velikom elektronegativnošću lako tvore negativne ione.

L. Pauling je, određivanjem energije kemijske veze, dao svoju skalu relativnih elektronegativnosti. Na toj skali fluor ima najveću elektronegativnost (4), a francij najmanju (0.7).

Što atom ima veću elektronegativnost, to jače privlači elektrone, a što je veća razlika u elektronegativnosti između elemenata, to je veći stupanj ionskog karaktera veze između njihovih atoma. Kad je razlika u relativnoj elektronegativnosti 1.9, udio je ionskog karaktera veze oko 50 %.

eter    →   ether

Eteri su organski spojevi opće formule R-O-R. Dva radikala u molekuli etera mogu biti jednaka ili različita. R ne može biti vodik. Dobivaju se dehidrogenacijom alkohola sa sulfatnom kiselinom. Eteri su hlapljivi, lakozapaljivi spojevi koji, ako sadrže perokside, mogu eksplodirati pri zagrijavanju. Ime eter često se koristi kao sinonim za dietil eter.

europij    →   europium

Europij je 1896. godine otkrio Eugene Demarcay (Francuska). Ime mu dolazi od engleske riječi za Europu. To je srebrni, mekani metal, tvrd kao olovo. Snažno reagira s kisikom i vodom. Metal se sam zapali na zraku ako se zagrije iznad 150 °C. Glavni izvor teških lantanoida je gadolinit (Y, Ce, Cr, Be, Fe silikat), euksenit (sadrži Y, Ce, Er, Nb, Ti, U) i ksenotim (YPO₄ s nešto Th i lakih lantanoida). Nalaze se i u monacitnim pijescima. Koristi se za izradu lasera i s itrijevim vanadatom kao crveni fosfor u katodnim cijevima TV-prijemnika u boji.

Fahrenheitova skala    →   Fahrenheit scale

Fahrenheitova skala je temperaturna skala u kojoj voda vrije pri 212 a smrzava pri 32 stupnja Fahrenheita. Fahrenheitov stupanj definiran je kao 1/180 temperaturne razlike između standardnog ledišta i standardnog vrelišta vode. Ovu temperaturnu skalu predložio je 1714. njemački fizičar G.D. Fahrenheit (1686.-1736.).

32 °F = 0 °C
212 °F = 100 °C
1 °F =(5/9) °C
T(°C) = (5/9)[T(°F) - 32]
T(°F) = (9/5)T(°C) + 32

primarni alkohol    →   primary alcohol

Primarni alkoholi su alkoholi na kojima je hidroksidna grupa vezana za primarni ugljikov atom. Opća strukturna formula primarnih alkohola je RCH₂OH gdje R predstavlja atom vodika ili alkilnu skupinu.

reaktivni metal    →   reactive metal

Reaktivni metali su metali koji se lako spajaju s kisikom pri povišenim temperaturama čime nastaju vrlo stabilni oksidi, npr. titanij, cirkonij i berilij. Reaktivni metali mogu također postati krhki zbog apsorpicije kisika, vodika ili dušika u međuatomski prostor.