Petroleter je naftna frakcija koja sadrži C5 i C6 ugljikovodike. Vrelište mu je u rasponu od 35 °C do 60 °C i lako je zapaljiv. Obično se upotrijebljava kao otapalo za masti i smole.
Bjelančevine (proteini) su prirodni organski spojevi životinjskog ili biljnog podrijetla. Nastali su polimerizacijom aminokiselina, i imaju relativnu molekulsku masu i do nekoliko milijuna. Neophodni su u prehrani.
Rekristalizacija je stvaranje nove kristalne strukture od postojeće u hladno obrađenom metalu. Obično se postiže zagrijavanjem. Promjena iz jedne kristalne strukture u drugu pojavljuje se prilikom grijanja preko ili hlađenja ispod kritične temperature.
Elektroni su elementarne čestice s negativnim električnim nabojem od (1.602 189 2±0.000 004 6)×10-19 C i 1/1837 mase protona, odnosno (9.109 534±0.000 047)×10-31 kg.
Elektron je 1897. otkrio engleski fizičar J.J. Thompson (1856.-1940.). On je ustanovio da prilikom provođenja elektrike kroz veoma razrijeđene plinove u Crookesovoj cijevi nastaju nevidljive zrake koje se od katode šire u pravcu i pod čijim utjecajem mnoge tvari fluoresciraju. Te zrake, katodne zrake, sastoje se od negativno nabijenih čestica koje se mogu skrenuti djelovanjem električnog i magnetskog polja.
Elektroni u atomu smješteni su u sedam ljuski oko jezgre, a maksimalni broj elektrona u svakoj ljusci ograničen je fizikalnim zakonima (2n2). Vanjska ljuska nije uvijek popunjena: natrij ima dva elektrona u prvoj ljusci (2×12 = 2), osam u drugoj (2×22 = 8) i samo jedan u trećoj ljusci (2×32 = 18). Elektron iz vanjske ljuske može prijeći u nepopunjenu ljusku drugog elementa ostavljajući atom pozitivno nabijenim. Valentni elektroni su oni elektroni koji mogu biti zarobljeni od drugog atoma ili dijeljeni s drugim atomom.
Elektroni mogu biti izbačeni iz atoma toplinom, svjetlošću, električnom energijom ili bombardiranjem visokoenergetskim česticama. Slobodni elektroni koji se spontano emitiraju raspadom radioaktivnih jezgri nazivaju se β-česticama.
Vaga s jednakim krakovima najjednostavniji je tip vage koji se temelji na principu poluge. Uporište (oslonac) oko koje se okreće poluga vage oštri je brid trostrane ahatne prizme koji se oslanja na ravnu pločicu od istog materijala. Na krajevima poluge, jednako udaljene od uporišta, na prizme noževe obješene su zdjelice. Točnost ove podjele, međusobni položaj prizmi i preciznost njihove obrade određuju kvalitetu vage. Na polugu vage, pod pravim kutom, učvršćena je kazaljka koja pokazuje je li vaga u ravnoteži.
Svaka vaga ima uređaj za kočenje/oslobađanje koji štiti osjetljive bridove prizmi od oštećenje, pogotovo u trenutku stavljanja i skidanja predmeta i utega s vage. Predmet koji se važe stavlja s na zdjelicu obješenu o jedan krak vage (obično lijevu) a odgovarajuća masa utega na zdjelicu obješenu o drugi krak vage. Vaga obavezno mora biti zakočena kada se predmeti ili utezi stavljaju na zdjelice.
Konstanta ravnoteže (K) prvi put se pojavljuje u zakonu o djelovanju masa koji su 1863. formulirali norveški kemičari C.M. Guldberg i P. Waage. Reverzibilna kemijska reakcija prikazana jednadžbom
u ravnoteži je onda kada je brzina napredne reakcije jednaka brzini povratne reakcije.
Konstanta ravnoteže definirana je odnosom ravnotežnih aktiviteta produkata i reaktanata
Kod praktičnih mjerenja često se aktiviteti zamjenjuju koncentracijama
Za reakcije u plinskoj fazi umjesto koncetracija upotrebljavaju se parcijalni tlakovi
Termodinamička konstanta K nema jedinicu, dok jedinica za Kp i Kc ovisi o broju molekula koje se pojavljuju u stehiometrijskoj jednadžbi (a, b, c i d).
Veličina konstante ravnoteže ovisi o temperaturi. Ako je napredna reakcija egzotermna, konstanta ravnoteže smanjuje se povećanjem temperature. Što je veća konstanta ravnoteže neke kemijske reakcije, to je ravnoteža više pomaknuta na stranu stvaranja produkata reakcije. Položaj uspostavljene ravnoteže može se mijenjati, ali ne i konstanta. Sustav u ravnoteži brani se od promjene tako da nastoji poništiti vanjski utjecaj (Le Chatelierov princip).
Konstanta ravnoteže kemijske reakcije izravno je proporcionalna promjeni standardne Gibbsove slobodne energije
Saponifikacija je proces hidrolize estera pomoću vruće otopine natrij-hidroksida čime nastaje sol karboksilne kiseline. Obično se pojam saponifikacija odnosi na hidrolizu estera viših masnih kiselina čime se proizvode sapuni.
Generalić, Eni. "Kritična masa." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav