KEMIJSKI RJEČNIK

alotropija    →   allotropy

Alotropija (gr. allos, drugačije, and tropos, ponašanje) je pojavljivanje elemenata u dva ili više različitih molekulskih ili kristalnih oblika koji imaju različita kemijska i fizikalna svojstva. Razlika između ovih oblika može biti u njihovoj kristalnoj strukturi (bijeli, crveni i crni fosfor), broju atoma u molekuli (dvoatomni kisik i troatomni ozon) ili u molekularnoj strukturi kapljevine (tekući helij i helij II).

U nekim slučajevima alotropi su stabilni samo u određenom temperaturnom području koje je definirano temperaturom pretvorbe pri kojoj jedan alotrop prelazi u drugi. Primjerice, bijeli (metalni) kositar stabilan je ispod 13.2 °C a sivi (nemetalni) kositar stabilan je iznad 13.2 °C. Ova vrsta alotropije naziva se enantiotropija. Alotropija kod koje nema temperature (točke) pretvorbe naziva se monotropija.

Izraz alotropija ne može se primijeniti na tvari u različitim agregatnim stanjima, npr. kada se led topi i prelazi iz čvrstog leda u tekuću vodu.

Alotropija općenito opisuje pojavu polimorfizma kod elemenata, dok se polimorfija odnosi na svaku tvar koja može imati više kristalnih struktura.

barit    →   barytes

Barit, barijev sulfat, BaSO₄, najčešći je barijev mineral. To je bijela kristalna tvar relativne gustoće 4.5, netopiva se u vodi i kiselinama. Nalazi se uz sulfatne rude a može biti hidrotermalnog i sedimentnog porijekla. Najvažnija je sirovina za dobivanje soli barija.

izomorfija    →   isomorphism

Izomorfija je postojanje dviju ili više različitih kemijskih tvari s istom kristalnom strukturom. Takvi tvari mogu tvoriti čvrste otopine.

tekući kristal    →   liquid crystal

Tekući kristali su tvari u fizikalnom stanju koje je između kristalnog stanja i taline. To stanje se zove mezofaza, a nastaje pri točki taljenja. Najvažnije mezofaze su nematična, holesterična i smektična koje se razlikuju po molekulskim orijentacijama.

polimorfija    →   polymorphism

Polimorfija je pojavljivanje čvrste tvari u više inačica s različitim kristalnim strukturama. Različiti polimorfi imaju različite rasporede atoma unutar jedinične ćelije i imaju različita fizikalna svojstva. Prema broju polimorfa razlikujemo dimorfiju, trimorfiju itd. Kalcijev karbonat je dimorfan jer kristalizira heksagonski kao kalcit i rompski kao aragonit. Prevladavajuća kristalna struktura ovisi o temperaturi i tlaku.

Željezo je metal s polimorfnom strukturom. Svaka struktura je stabilna u određenom rasponu temperatura, na primjer, do temperature 912 °C željezo ima bcc kristalnu strukturu (α-željezo ili ferit). U temperaturnom području između 912 C i 1 394 °C kristalizira u fcc kristalnoj rešetki (γ-željezo ili austenit), a pri temperaturi 1 394 °C ponovo dolazi do polimorfne promjene iz fcc u bcc kristalnu strukturu (δ-željezo) koju zadržava do tališta.

Polimorfiju među elementima nazivamo alotropija.

čvrste otopine    →   solid solution

Čvrste otopine jesu homogene smjese čistih tvari u čvrstom, odnosno kristalnom stanju. Npr. imamo čvrstu otopinu selena u sumporu koja za razliku od žutog sumpora ima žuto-smeđu boju.

prijelazna temperatura    →   transitional temperature

Prijelazna temperatura je temperatura pri kojoj dolazi do prijelaza jednog kristalnog oblika neke tvari u drugi kristalni oblik iste tvari (polimorfija).

uretan    →   urethane

Uretan je bezbojna, kristalnična tvar koja se upotrebljava primarno u proizvodnji lijekova, pesticida i fungicida. Uretan se ne koristi za proizvodnju poliuretanskih pjena već su poliuretani dobili ime zato što njihove ponavljajuće jedinice nalikuju uretanu.

abraziv    →   abrasive

Abrazivi (lat. abrasio - struganje), tvari velike tvrdoće koje struganjem ili trljanjem mogu s čvrstih površina odstraniti sitne čestice materije. Upotrebljavaju se za brušenje, poliranje i čišćenje.

apsorbancija    →   absorbance

Apsorbancija (A) je logaritam omjera intenziteta upadnog zračenja (P_o) i propuštenog zračenja (P) kroz uzorak (izuzimajući efekte posude u kojoj je uzorak).

Apsorpcija svjetlosti kroz otopine može se matematički opisati Beer-Lambertovim zakonom

gdje je A apsorbancija na danoj valnoj duljini svjetlosti, ε je molarni apsorpcijski (ekstinkcijski) koeficijent (L mol^-1 cm^-1), svojstven svakoj molekulskoj vrsti i ovisan o valnoj duljini svjetlosti, b je duljina puta svjetlosti kroz uzorak (cm) a c je koncentracija tvari u otopini (mol L^-1).