Otopine su homogene smjese čistih tvari. Otopine sadrže dvije ili više tvari pomiješanih u stanju molekulske disperzije. Komponenta koja se nalazi u otopini u većoj količini od ostalih komponenata naziva se otapalo, a ostale komponente nazivaju se otopljenim tvarima. Otopina može biti nezasićena, zasićena i prezasićena.
Specifični toplinski kapacitet jest količina topline potrebna da se podigne temperatura jednog grama tvari za jedan Celzijev stupanj.
Stabilizatori su tvar kojima se stabiliziraju različite smjese. Antioksidanti i antiozonanti primjer su stabilizatora. Stabilizatori se dodaju bojama kako bi se spriječilo razdvajanje njihovih komponenti.
Sublimacija je prijelaz tvari iz čvrstog izravno u plinovito stanje bez prethodnog prijelaza u tekućinu. Suhi led (smrznuti CO2) na sobnoj temperaturi sublimira.
1. Sediment je usitnjeni materijal nastao djelovanjem vremenskih prilika na stijene. Zrnaca krutog materijala su transportirana vodom, vjetrom, ledom ili nekim drugim prirodnim procesima i taložena u slojevima. Pod utjecajem gravitacije i tektonskih kretanja sedimenti stvaraju sedimentne stijene.
2. Strogo gledajući, sediment je kruti materijal nastao taloženjem suspendirane tvari u tekućini.
Sedimentne stijene nastaju akumulacijom i naknadnom konsolidacijome sedimenata u različite vrste stijena. Tri su glavna tipa sedimentnih stijena:
Klastične sedimentne stijene građene su od diskretnih fragmenata ili klasta nastalih iz drugih stijena.
Kemijske (kemogene) sedimentne stijene nastale precipitacijom, tj. izlučivanjem minerala iz zasićenih vodenih otopina.
Biogene (organogene) sedimentne stijene nastale akumuliranjem organske tvari (treset, ugljen, nafta) ili taloženjem anorganskih skeletnih dijelova, uglavnom morskih, organizama.
Ovisno o veličini sedimentne čestice podijeljene su u šest kategorija:
Sedimentiranje je postupak odjeljivanja specifično teže suspendirane tvari od otopine. Čvrsta tvar se slegne na dno a tekućina se iznad nje odlije (dekantira). Sedimentacijska zona zauzima najveći dio sedimentacijskog bazena. To je mirno područje u kojem se čestice talože. Na dnu bazena je kompresijska zona u kojoj se skuplja mulj prije uklanjanja na odlagalište ili daljnju obradu.
Silicij je 1824. godine otkrio Jöns Jacob Berzelius (Švedska). Ime je dobio po latinskom nazivu za kremen - silicis. Amorfni silicij je smeđe-crni prah, a kristalni je plavo-zelen. U kiselinama, osim fluoridne, se ne otapa ali se otapa u lužinama pri čemu se oslobađa vodik. Duže udisanje silikatnog praha može dovesti do kronične bolesti dišnog sustava. Silicij je drugi metal po rasprostranjenosti u Zemljinoj kori. Vezan s kisikom glavni je sastojak stijena i u njima se nalazi u obliku različitih silikata, ili kao čisti SiO2 - kremen. Kremeni pijesak je osnovna sirovina za proizvodnju stakla. Silicij se u metalurgiji upotrebljava za proizvodnju ferosilicija, a u elektronici za proizvodnju poluvodiča.
Supervodič je tvar koja ispod kritične temperature, Tc, potpuno gubi električni otpor.
Generalić, Eni. "Kristalna tvar." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav