KEMIJSKI RJEČNIK

katoda    →   cathode

Katoda je negativna elektroda u elektrolitičkoj ćeliji na kojoj se odvija reakcija redukcije (primanje elektrona) kad kroz ćeliju teče struja.

U primarnim ili sekundarnim člancima (baterijama ili akumulatorima) katoda je elektroda koja spontano postaje negativna tijekom pražnjenja i koja zbog toga otpušta elektrone.

U vakuumskim elektroničkim uređajima katoda emitira elektrone.

katodna zraka    →   cathode ray

Katodna zraka je negativno nabijena zraka koja izbija s katode iz katodne cijevi. Katodne zrake su mlaz (struja) elektrona.

katodna zaštita    →   cathodic protection

Katodna zaštita je način zaštite metalnih konstrukcija od korozije. Metal koji se zaštićuje spoji se s nekim elektronegativnijim metalom (u slučaju željeza cinkom ili magnezijem). Pri tome će se elektronegativniji metal otapati, a kad se istroši zamijeni se novim. Postoje dvije varijacije katodne zaštite od korozije. Prva metoda se zove zaštita narinutom strujom, a druga zaštita žrtvovanom anodom.

elementarna čestica    →   elementary particle

Elementarne čestice su subatomske čestice od kojih se sastoji materija. To su npr. elektron, proton, neutron, mezon itd.

ekvivalentna masa    →   equivalent weight

Ekvivalentna masa tvari koja sudjeluje u neutralizacijskoj reakciji jest ona količina tvari (molekule, iona ili ionskog para) koja ili reagira s 1 mol vodikovih iona u toj reakciji ili ga proizvodi.

Ekvivalentna masa sudionika oksidacijsko/redukcijske reakcije jest ona masa tvari koja izravno ili neizravno troši 1 mol elektrona.

farad    →   farad

Farad (F) je izvedena SI jedinica električnog kapaciteta. Definirana je kapacitetom kondenzatora koji se nabije elektricitetom jednog kulona kad se na njegove elektrode stavi napon jednog volta (F = C/V). Ime je dobila u čast britanskog znanstvenikg M. Faradaya (1791.-1867.).

potencijal članka    →   cell potential

Potencijal članka (E) jest razlika elektrodnih potencijala anode i katode. Pozitivni potencijal članka kazuje da je reakcija spontana.

klor    →   chlorine

Klor je 1774. godine otkrio Carl William Scheele (Švedska). Ime je dobio od grčke riječi chloros što znači žutozelen. To je žuto-zeleni, gust, nadražujući plin iritirajućeg mirisa koji se dobro otapa u vodi. U prirodi ga nema slobodnog i javlja se skoro isključivo u obliku klorida. Klor je otrovan plin koji, ako se udiše, izaziva kašalj i nagriza organe za disanje. Pri dužem udisanju dovodi do smrti. Jako nadražuje kožu pri kontaktu. Klor je u velikim količinama prisutan u morskoj vodi. U prirodi se nalazi kao kamena sol (NaCl), silvin (KCl). Industrijski se proizvodi isključivo elektrolizom koncentrirane otopine natrij klorida. Upotrebljava se za dezinfekciju, bijeljenje i sintezu različitih spojeva.

koenzim q    →   coenzyme q

Koenzim Q (CoQ) ili ubikinon pripada skupini supstituiranih derivata benzokinona koji se razlikuju samo u duljini izoprenskog dijela pokrajnjeg lanca. Svi prirodni oblici CoQ netopivi su u vodi ali su topivi u lipidima membrane gdje sudjeluju kao mobilni prenositelj elektrona. Koenzim Q esencijalna je komponenta mitohondrijskog elektron-transportnog lanca u većini prokariotskih i svim eukariotskim stanicama.

koloidni ion    →   colloid ion

Koloidni ioni nastaju kada koloidne čestice adsorbiraju određenu vrstu iona iz otopine i nabiju se istovrsnim nabojem. Naboj može potjecati i od kemijske reakcije površine čestice. Koloidne ione nastale adsorpcijom na čestice srebrova klorida možemo prikazati kao

Adsorbirani sloj je monomolekulski (debljine jedne molekule) a koji će koloidni ion nastati, ovisi o tome koji je ion u suvišku. Kako su sada koloidne čestice istoimeno nabijene, dolazi do uzajamnog odbijanja i stabiliziranja koloidne otopine. Naboj koloidne čestice može se ustanoviti elektroforezom.