KEMIJSKI RJEČNIK

kripton    →   krypton

Kripton su 1898. godine otkrili Sir William Ramsay i Morris W. Travers (Engleska). Ime je dobio od grčke riječi kryptos što znači skriven. To je kemijski inertan, jednoatomni nezapaljivi plin bez boje i mirisa. Ne spaja s drugim elementima izuzev s fluorom. Kripton se dobiva frakcijskom destilacijom tekućeg zraka. Upotrebljava se za punjenje električnih žarulja.

masena spectrometrija    →   mass spectrometry

Masena spectrometrija je analitička tehnika u kojoj se ioni razdvajaju na osnovi odnosa masa/naboj (m/e) i identificiraju na odgovarajućem detektoru.

U masenom spektrometru uzorak se ionizira i pozitivni ioni se ubrzavaju električnim poljem u visokom vakuumu. Snop brzih iona tada ulazi u predio magneta koji skreću snop iona (otklon je najveći za ione male mase). Ioni različitih masa i naboja redom se fokusiraju na ionskom detektoru. Tako se dobije maseni spektar koji se sastoji od serije šiljaka promjenjivog intenziteta za svaku vrijednost odnosa m/e. Različite molekule mogu se identificirati po njihovom karakterističnom masenom spektru.

nuklearni reaktor    →   nuclear reactor

Nuklearni reaktori su postrojenja koja su projektirana za proizvodnju električne energije. Lančana reakcija fisibilnog materijala (uranij-235 ili plutonij-239) provodi se kontinuirano i pod kontrolom. Od sekundarnih neutrona samo jedan jedini smije izazvati daljnje cijepanje.

Osnovni dijelovi nuklearnog reaktora jesu:

1. Jezgra, metalne šipke koje sadrže dovoljno fisibilnog materijala da održe lančanu reakciju na željenom nivou (može biti potrebno i preko 50 t uranija).
2. Izvor neutrona koji će pokrenuti reakciju (kao što je mješavina polonija i berilija)
3. Moderator koji će smanjiti energiju brzih neutrona za učinkovitiju fisiju (materijali kao što su grafit, berilij, teška voda i laka voda)
4. Sredstvo za hlađenje kojim se uklanja fisijom stvorena toplina (obično voda, natrij, helij ili dušik)
5. Sustav kontrole kao što su primjerice šipke bora ili kadmija koji imaju visoki udarni profil (da apsorbiraju neutrone)
6. Adekvatna zaštita, kontrolna oprema i odgovarajuća instrumentacija neophodna za sigurnost osoblja i učinkoviti rad.

Onsagerove relacije    →   Onsager relations

Onsagerove relacije su važan set jednadžbi u termodinamici ireverzibilnih procesa. Onsager je uzeo da postoji linearna ovisnost struja (J_i)o silama (X_j) i to formulirao na sljedeći način:

Koeficijenti L_ij nazivaju se fenomenološkim koeficijentima i karakteriziraju uzajamni utjecaj dvaju nepovratnih procesa i i j. Onsager je pretpostavio da su L_ij = L_ji i da karakteriziraju međusobni utjecaj dvaju nepovratnih procesa i i j. Ovu teoriju je 1931. predstavio norveški kemičar Lars Onsager (1903.-1976.).

ozon    →   ozone

Ozon je alotropska modifikacija kisika kod koje se kisik pojavljuje u molekulama koje se sastoje od tri atoma. Nastaje u atmosferi prilikom električnih pražnjenja i djelovanjem ultraljubičastih zraka.

Ozon je modrikasti plin karakterističnog mirisa. Topljivost u vodi mu je oko 50 puta veća nego kisika. Poslije fluora najjače je oksidacijsko sredstvo.

paladij    →   palladium

Paladij je 1803. godine otkrio William Hyde Wollaston (Engleska). Ime je dobio prema asteroidu Pallasu koji je otkriven u to vrijeme nazvanom po grčkoj boginji mudrosti - Pallas. To je sjajni, srebrno bijeli metal koji zajedno s rutenijem i rodijem čini skupinu lakih platinskih metala. Kad je čist, kovak je i savitljiv dok mu hladnom obradom tvrdoća jako poraste. Otporan je na koroziju. Topljiv je u nitratnoj kiselini, vrućoj koncentriranoj sulfatnoj kiselini, zlatotopci i talinama alkalija. Apsorbira velike količine vodika. Na sobnoj temperaturi apsorbira 600 puta veći volumen od svog, a na povišenoj temperaturi još i više. Metalni prah je zapaljiv. U prirodi se pojavljuje obično kao pratitelj bakarnih i nikalnih ruda, ili u aluvijalnim ležištima. Polovina masenog udjela platinskih metala u Zemljinoj kori otpada na paladij. Upotrebljava se kao katalizator za hidrogeniranje i dehidrogeniranje. Legura zlata i paladija, bijelo zlato, se koristi za izradu nakita. Velike količine paladija upotrebljavaju se za izradu električnih kontakata.

fosfor    →   phosphorus

Fosfor je 1669. godine otkrio Hennig Brandt (Njemačka). Ime mu dolazi od grčke riječi phosphoros što znači donošenje (rađanje) svjetlosti. Fosfor se javlja u tri alotropske modifikacije. Bijeli fosfor je bijela do žuta mekana voštana krutina s nagrizajućim parama koja se ne otapa u vodi ali se otapa u mastima i uljima. Na zraku se sam od sebe zapali. Mekan je a u mraku svjetluca. Crveni fosfor je stabilan i netopljiv u svim otapalima. Crni fosfor je vrlo postojana krutina metalnog sjaja. Crveni fosfor nije otrovan, dok je bijeli vrlo otrovan. Udisanje njegovih para je, i u vrlo malim količinama, smrtonosno. U dodiru s kožom izaziva duboke opekline koje teško zarastaju. U prirodi se najčešće javlja u mineralima fosforitu (Ca₃(PO₄)₂) i apatitu (3Ca₃(PO₄)₂·Ca(ClF)₂). Dobiva se iz fosforita prženjem s kvarcnim pijeskom i ugljenom u električnim pećima. Bijeli fosfor se upotrebljava kao otrov za štakore, a crveni u industriji šibica.

plazma    →   plasma

Plazma je visoko ionizirani plin u kojem je naboj elektrona uravnotežen s nabojem pozitivnih iona, tako da je sustav u cjelini električno neutralan. Plazma se stvara na način da se plinovi izlažu električnom ili elektromagnetskom polju pri niskom tlaku. U proizvodnji poluvodiča koristi se za graviranje (jetkanje) i deponiranje tankog filma (ekscitirano stanje je čini vreoma reaktivnom). U svakidašnjem životu plazma se koriste za dobivanje svjetla u žaruljama, neonkama i plavim klopkama za kukce.

plastika    →   plastic

Plastika je materijal koji se može oblikovati primjenom topline ili tlaka. Većina se temelji na sintetičkim polimerima iako su neke produkt prirodnih tvari (kao što su derivati celuloze, ali ne i gume). Obično su lake i trajne čvrste tvari, toplinski su i električni izolatori. Ako se plastika može zagrijavanjem omekšati i ponovo oblikovati zove se termoplastika, a ako ne može - termostabilna plastika.

platina    →   platinum

Platinu je 1735. godine otkrio Antonio de Ulloa (Južna Amerika). Ime je dobila po španjolskoj riječi platina što znači srebro. To je sjajni, srebrno bijeli metal. Kad je čist, kovak je i savitljiv. Zajedno s iridijem i osmijem čini skupinu teških platinskih metala. Platina se na zraku, nezaštićena, može zagrijavati na bilo koju temperaturu a da ne oksidira. Otporna je na sve kiseline osim zlatotopke. Pri povišenoj temperaturi reagira s talinama alkalija. U prirodi se pojavljuje obično kao pratitelj bakarnih i nikalnih ruda, ili u aluvijalnim ležištima. Četvrtina svih platinskih metala otpada na platinu. Upotrebljava se za izradu aparatura otpornih na koroziju, za izradu nakita i električnih kontakata. Skoro četvrtina proizvodnje platine se troši na katalizatore.