Metali ili kovine čine više od dvije trećine svih elemenata koji se mogu naći u prirodi. Od 114 poznatih elemenata, samo 17 su nemetali, 7 su polumetali a ostalih 89 mogu se svrstati u metale.
Metali su neprozirni, imaju karakterističan metalni sjaj, dobri su vodiči topline i električne struje. Električna vodljivost metala općenito opada porastom temperature.
Većina se metala može dobro kovati i istezati. Na sobnoj su temperaturi svi, osim žive, u čvrstom stanju. Mogu se koristiti u čistom stanju, ali se češće miješaju s drugim metalima i nemetalima u legure.
Vakuum destilacija je destilacija pri sniženom tlaku. Snižavanjem tlaka snižava se temperatura vrelišta pa je moguća destilacija tvari koje bi se razgradile pri povišenoj temperaturi.
Tlak pare je tlak plina koji je u ravnoteži s tekućinom (ili, ponekad, čvrstim tijelom) pri određenoj temperaturi.
Molibden je 1778. godine otkrio Carl William Scheele (Švedska). Ime je dobio od grčke riječi molibdos što znači olovo. To je sjajni, srebrni, vrlo tvrdi metal ali mekši od wolframa. Može se dobiti i u obliku tamno sivog do crnog praha. Otporan je na otopine i taline lužina, a ne otapa se ni u hladnim kiselinama koje nemaju oksidacijsko djelovanje. U Zemljinoj kori ima ga otprilike sto puta manja od kroma. Glavne rude molibdena su molibdenit (MoS2), powelit (CaMoO4) i vulfenit (PbMoO4). Mnogo molibdena se dobiva kao nusproizvod kod dobivanja bakra. Najviše se primjenjuje u metalurgiji za legiranje čelika koji se upotrebljavaju za izradu brzoreznih alata. Već i mali postotak molibdena daje čeliku veliku tvrdoću koja se zadržava i pri visokim temperaturama.
Plikavci su dobili ime zbog sličnosti rana uzrokovanih onima koje izazivaju opekline. Međutim, plikavci također uzrokuju i velika oštećenja očiju, dišnog sustava i unutrašnjih organa. Uobičajeni plikavac (iperit), 1,1-tio-bis-[2-kloroetan], reagira s velikim brojem bioloških molekula. Učinak plikavaca javlja se sa zadrškom: prvi simptomi se javljaju između 2 i 24 sata nakon izloženosti. Pri sobnoj temperaturi plikavci su tekućine niske hlapljivosti i stabilne su tijekom skladištenja.
Nernstov zakon razdjeljenja kaže da se tvar raspodjeljuje između dva otapala tako da je omjer koncentracija te tvari pri nekoj temperaturi stalan, uz uvjet da se u oba otapala tvar nalazi u istom molekularnom obliku. Koeficijent razdjeljenja odnos je koncentracija tvari u otapalima A i B na određenoj temperaturi.
Pojava razdjeljenja iskorištava se za ekstrakciju tvari.
Za opću reakciju nekog redoks-sustava
ovisnost elektrodnog potencijala redoks sustava o aktivitetu oksidiranog i reduciranog oblika u otopini daje nam Nernstova jednadžba za elektrodni potencijal:
gdje je E = elektrodni potencijal redoks-sustava
E° = standardni elektrodni potencijal redoks-sustava
R = univerzalna plinska konstanta
T = termodinamička temperatura
F = Faradayeva konstanta
z = broj elektrona koji se izmjenjuju u redoks-reakciji
aO = aktivitet oksidiranog oblika
aR = aktivitet reduciranog oblika
n = stehiometrijski koeficijent oksidiranog oblika
m = stehiometrijski koeficijent reduciranog oblika
Nikal je 1751. godine otkrio Axel Fredrik Cronstedt (Švedska). Ime je dobio po imenu demonskog bića iz germanske mitologije od njemačke riječi kupfernickel što znači Old Nick bakar ili Vražji bakar. To je sjajni, srebrno bijeli metal koji zajedno sa željezom i kobaltom čini trijadu željeza. Mekan je, kovak i savitljiv i može se polirati do visokog sjaja. Otporan je na koroziju u zraku. Topljiv u razrijeđenim oksidirajućim kiselinama, a u koncentriranoj nitratnoj kiselini se pasivira. Vrlo je otporan na lužine sve do temperature od 500 °C. Duža izloženost niklenoj prašini i nekim njegovim spojevima je kancerogena. Nikal se u prirodi najčešće javlja kao garnierit ((Ni, Mg)6Si4O10(OH)8), pentlandit ((Ni, Fe)9S8) i niklein (NiAs). Više od tri četvrtine nikla upotrebljava se za izradu različitih legura sa i bez željeza. Ostatak se upotrebljava za galvansko niklanje materijala, za katalizatore, za izradu Ni-Cd baterija i kovanog novca.
Dušik je 1772. godine otkrio Daniel Rutherford (Škotska). Ime mu dolazi od grčkog naziva za salitru - nitron i riječi genesis što znači stvarati. Lavoisier mu je dao ime azote od grčke riječi azotikos što znači onaj koji ne podržava život. To je plin bez boje i mirisa koji je skoro inertan na sobnoj temperaturi. Dio je mnogih organskih i anorganskih spojeva. Ne gori niti podržava gorenje. Nalazi se slobodan u zraku (78 %) kao i vezan u spojevima salitri (KNO3), čilskoj salitri (NaNO3), amonijaku (NH3). Dobiva se destilacijom tekućeg zraka. Upotrebljava se kao sirovina za dobivanje dušične kiseline, amonijaka, umjetnih gnojiva, eksploziva.
Generalić, Eni. "Apsolutna nula temperature." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav